Piše: Duško Dimitrovski
Zaista se može reći da je ovogodišnji 72. filmski festival u Puli, više nego i jedan predhodni, protekao u znaku dobrih dokumentarnih filmova, a među njima su se našla i dva najbolja ostvarenja te kategorije, koji su, sasvim opravdano, nagrađeni najvećim festivalskim priznanjima. Riječ je o filmovima Fiume o morte Igora Bezinovića i Mirotvorac Ivana Ramljaka.
Film Fiume o morte Igora Bezinovića dobitnik Zlatne Arene za najbolju režiju, proglašen najboljim filmom na Puli '25 od odabranih akreditiranih filmskih kritičara, među kojima je bio i autor ovog osvrta, odista predstavlja do sada neviđenu sublimaciju dokumentarnog i igranog, odnosno kreativno poigravanje Bezinovića sa filmskim žanrovima. Naime, film na nadsve neobičan način eksplicira storiju o gradu Rijeci, a u njemu žitelji ovog primorskog grada, kojeg Italijani zovu Fiume, prepričavaju, rekonstruiraju i reinterpretiraju bizarnu priču o šesnaestomjesečnoj okupaciji njihovog grada sada već izuzetno daleke 1919. godine, od strane italijanskog pjesnika, dendija i fašistoidnog propovjednika rata Gabriela D'Annunzia.
Mladi reditelj Igor Bezinović, između ostalih, do sada je režirao dokumentarne višestruko na festivalima nagrađene filmove Blokada i Veruda, a nakon filma Kratak izlet (Velika Zlatna Arena za najbolji hrvatski dugometražni film), Fiume o morte je njegovo drugo cjelovečernje ostvarenje. Multietnički grad Rijeka je ovim filmom dobio istinsko vizuelno ovjekovječivanje u savremenom sagledavanju njegove burne prošlosti. Kad Bezinović na ulicama Rijeke pita građane italijanske nacionalnosti šta za njih predstavlja D' Annunzio, oni odgovaraju da je riječ o istaknutom književniku, dok je za Hrvate on samo bio fašista blizak Musoliniju.
Festivalski žiri je za Najbolji film prikazan na 72. filmskom festivalu u Puli, proglasio također dokumentarni film, te mu dodijelio Veliku Zlatnu Arenu. Riječ je o filmu Mirotvorac već interrnacionalno izuzetno afirmisanog dokumentariste Ivana Ramljaka. To je do detalja iscelizirana istinita storija, koja se događa u osvit krvavog hrvatsko-srpskog rata 1991, kada je na ulazu u slavonski gradić Tenju ubijen Josip Reihl-Kir, načelnik osječke policije – čovjek posvećen pregovorima i izbjegavanju rata. Njegovo ubistvo do danas nije u potpunosti razjašnjeno, a ovaj film, tom razrašnjenju daje svoj dokumentarističko-vizuelni doprinos.
Osim ova dva zaista vrijedna filma, na Puli '25 vidjeli smo još nekoliko dobrih dokumentaraca, kao sto su Izgubljeni Dream Team Jure Pavlovića, Paviljon 6 Gorana Devića, Restitucija, ili, san i java stare garde Želimira Žilnika, te naš Blum – Gospodari svoje budućnosti Jasmile Zbanić.
