Piše: Sead Vegara

Trideset i drugi Sarajevo Film Festival zvanično je otvoren projekcijom novog filma poljskog reditelja Paweła Pawlikowskog, koji nosi naziv Fatherland (Očevina, 2026). Da bi stvar poprimila grandioznost kakvu očekujemo od otvaranja SFF-a, film Pawlikowskog je prikazan na sedam lokacija. Riječ je o ostvarenju koje nudi jedinstven pogled na postratnu Njemačku kroz vizuru Erike (Sandra Hüller), kćerke nobelovca Thomasa Manna (Hanns Zischler), koji se zajedno 1949. vraćaju u domovinu kako bi njen otac primio Goetheovu nagradu.

Očevina; Paweł Pawlikowski; uloge: Sandra Hüller, August Diehl, Hanns Zischler; 2026.

IMDb rejting:  7.5/10

Rotten Tomatoes rejting: 94%

Iako Pawlikowski povremeno crpi inspiraciju za svoje ostvarenje od jednog od najvećih filmskih reditelja, Šveđanina Ingmara Bergmana, nedostaje mu malo finoće i gracioznosti. Pawlikowski režira majstorski, savršeno instruira glumce koji mu zauzvrat daju odlične glumačke performanse, znalački sa direktorom fotografije Łukaszom Żalaom komponuje kadrove, te u saradnji sa Piotrom Wójcikom još i montira. Ali, u svemu tome baš i nema neke topline i odaje se kao poprilično “hladno“ ostvarenje.

Sandra Hüller pokazuje sav svoj raskošni glumački talenat glumeći kćerku koja svome ocu služi kao asistentica, lična vozačica, ali i njegovateljica. Hanns Zischler igra Thomasa Manna kao ostarjelog, ali i dalje plodnog pisca, koji jedva prepoznaje zemlju u kojoj se rodio i koji je ujedno jedan od njenih najboljih književnika. August Diehel ima epizodnu ulogu Erikinog brata Klausa i Thomasovog sina, koji se pojavljuje na početku filma u sceni telefonskog razgovora sa Erikom. Nadalje će se Klaus pojaviti u nekoliko scena, ali samo da bi se učinio kao priviđenje Eriki.

Radnja filma počinje u Frankfurtu, koji je prepun Amerikanaca, ali i oportunista iz ratnog perioda, te raznih doušnika. Otac i kćerka, nakon što je Thomas primio Goetheovu nagradu, spremaju se krenuti prema Weimaru u sovjetskom dijelu Njemačke kako bi primio još jednu Goetheovu nagradu. Razlog zbog kojeg Mann prima dvostruku Goetheovu nagradu je u tome što je Goethe rođen u Frankfurtu, ali je poslije živio u Weimaru. Goethe je simbol Njemačke i to one netaknute fažizmom, a Mann će uraditi sve i učiniti da se njegov duh osjeti u njegovim govorima.

Da bi učinio zanimljivim takav koncept filma Pawlikowski nikada ne pravi i ne pretvara takve ideje u površne i suhoparne intelektualne rasprave. Zasigurno će vam u sjećanju ostati par scena iz filma Očevina, a kao najinteresantnija jeste ona u kojoj se Erika upusti u dijalog sa bivšim suprugom i nekadašnjim nacistom, sceni koja završi na neočekivan način. Fatherland ne traje dugo i to mu je također jedna od boljih strana.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje