Sead Vegara

Moji filmovi: “Brazil“

Piše: Midhat Ajanović Ajan Brazil je zapravo najbolja ekranizacija kultne knjige Georgea Orwella 1984 koju Gilliam, da bi imao što slobodniji odnos prema materiji, namjerno nije pročitao nego se oslonio na ono što je o knjizi čuo. Film se trebao zvati 1984 i po kao posveta Fellinijevom filmu 8 i po, ali je prevladao naziv Brazil kako se zvao stari šlager koji opisuje čežnju Amerikanaca da zbrišu iz svoje betonske džungle negdje na jug gdje još ima sunca, zelenila i slobode.

Muzički spot kao nadrealistički film, vol. 2

Piše: Lejla Panjeta Tri spota benda Guns N Roses, Dont Cry, November Rain i Estranged, nisu samo baladne trilogije o ljubavi. To je mali nadrealistički triptih. Ljubav, smrt i raspad ega. Freud kao inspiracija za nadrealizam bi klimnuo glavom u znak odobravanja. Dalí bi možda dodao jednog slona, a Buñuel bi tražio da napravi spot za Welcome to the Jungle i Civil War.

Project Hail Mary: Izgubljen(i) u svemiru

Piše: Sead Vegara U svom najnovijem ostvarenju Project Hail Mary, Lord i Miller stvaraju istinsku filmsku magiju koja svoje izvorište duguje istoimenom romanu Andyja Weira, čiji je prijašnji književni predložak The Martian iz 2011. poslužio za film istog naslova u režiji Ridleyja Scotta, sada već davne 2015.

Muzički spot kao nadrealistički film, vol. 1

Piše: Lejla Panjeta Nadrealistički film odbacuje naraciju, logiku i kauzalnost. Umjesto fabule, nudi niz slika koje slijede neki unutrašnji red – tok svijesti. Najradikalniji primjer toga je Un Chien Andalou (Andaluzijski pas, 1929), djelo Luisa Buñuela i Salvadora Dalíja. Scena u kojoj se britvom reže oko postala je gotovo mitološka, ne zbog samog šoka, nego zbog njegove funkcije: to je rez kroz percepciju i nasilno odbacivanje načina na koji posmatramo svijet. Film nema zaplet. Nema logiku. I upravo u tome je njegova logika.