Sead Vegara

Lee Cronin's The Mummy

Sead Vegara 17.04.2026.

Lee Cronins The Mummy

The Magic Faraway Tree

Sead Vegara 17.04.2026.

The Magic Faraway Tree

Piše: Midhat Ajanović Ajan Ingmar Bergman, to je više od četrdeset filmova (među kojima remek-djela poput Sedmog pečata, Izvora djevičanstva, Krici i šaputanja, Persona…) za koje je uglavnom sam pisao scenarije, tri Oscara za strani film, desetine glavnih nagrada u Cannesu, Veneciji, Berlinu, stotinjak teatarskih i dvadesetak televizijskih režija, autentičan opus dokumentarnih filmova i filmske književnosti – sličnu pojavu filmska, i ne samo filmska, historija teško da je zabilježila.

Sarajevo Film Festival i Coca-Cola: 30 godina partnerstva

Sead Vegara 17.04.2026.

Sarajevo Film Festival i Coca-Cola u Bosni i Hercegovini obilježavaju 30 godina kontinuiranog partnerstva – najdugovječnije saradnje u okviru Festivala.

Juno: Mladalačka ljubav i trudnoća

Sead Vegara 15.04.2026.

Piše: Sead Vegara Riječ je o gotovo savršenom malom filmu, perfektno napisanog scenarija, mudrih dijaloga i replika koje su pred kamerama iznijeli toliko uvjerljivi, što mladi, što odrasli glumci, a sve to rediteljski orkestrirao mladi Reitman. Cody je u svoj scenarij stručno utkala sve moguće sitnice koje se mogu dogoditi neopreznim tinejdžerima, pri tome misleći na prvo seksualno iskustvo, posljedice i kako se nositi sa njima.

Blue Moon: Fantastična rola Ethana Hawkea

Sead Vegara 14.04.2026.

Piše: Sead Vegara Naprosto, Blue Moon je ostvarenje koje nudi prelijepu atmosferu, opuštene glumačke performanse i koje je dokaz da za dobar film ne trebate imati skupu produkciju, blještavilo specijalnih efekata, već jednostavnu postavku radnje na malom prostoru, raspoložene glumce i pametnog reditelja.

Frekvencije harizme: Jamie Campbell Bower – Panartist, vol. 2

Sead Vegara 13.04.2026.

Piše: Lejla Panjeta Kod Bowera ova destruktivna energija iz Christophera Marlowa, Vecne, Henryja Creela ili Alexandera Babtiste, nije nosilac haosa, već kanal kroz koji eruptira potisnuta energija: trauma, bijes, bol i želja za transcendencijom kroz destrukciju. Za razliku od apolonijske discipline koja strukturira bol, ovdje bol postaje pokretač, sila koja razara granice identiteta i narativa. Bower taj impuls ne igra kao ekstazu, već kao prijetnju ekstazom – stalno odgođenu eksploziju, vibraciju ispod površine koja destabilizira scenu.