Vuk sa Wall Streeta: DiCaprio za Oscara

wolf_of_wall_streetPiše: Sead Vegara

Davno je prošlo vrijeme kada se Martin Scorsese mogao smatrati za „posljednjeg dinosaurusa autorskog filma“. Ono što Scoresese sada snima je čisti entertainment, studijski filmovi, koji upravo zbog njegove nekadašnje reputacije filmskog autora, mogu konkurisati za najprestižniju od svih prestižnih nagrada –Oscara. Scorsese, već zašao u osmu deceniju života, radi filmove sa energijom kakvog 35-godišnjaka što se zaista da i primijetiti iz njegovog najnovijeg ostvarenja The Wolf of Wall Street (Vuk sa Wall Streeta).

Kako god to bilo začuđujuće jer sa starošću bi trebalo više doći do izražaja ta autorska crta, Scorsese je neobično poslovičan. Film pršti od energije, opscenih scena, a glavnom protagonisti filma Jordanu Belfortu (Leonardo DiCaprio) se lakše diviti nego ga voljeti. Urađen kao celuloidna adaptacija istomene Belfortove autobiografske knjige, Scorsesov film ipak predstavlja znalački režirano, montirano, snimljeno, odglumljeno i što je najvažnije perfektno napisano djelo.

Scenarista Terence Winter (serije Sopranos i Boardwalk Empire) je uradio fe-no-me-nal-an posao adaptirajući knjigu dodajući tek toliko da bi začinio ionako već začinjenu formu. U priču nas, poput rediteljevog masterpiecea Goodfellas uvodi narator –Belfort (DiCaprio), a pratimo njegova nastojanja da se obogati kao burzovni mešetar, pohlepu koja ga je vodila kroz cijeli život.

Motivacijski govori koje će Belfort voditi kasnije nakon što osnuje svoju firmu, kao i scene u kojima vidimo Bleforta kada pod utjecajem droge pokušava da dođe sebi i zaustavi svog poslovnog saradnika Dannyja Azoffa (Jonah Hill) da ih ne upropasti (prava tarantinovska scena spašavanja Dannyja od gušenja) su oni detalji koji bi DiCapriju trebali osigurati nominaciju za Oscara (a zasluženo i samog Oscara, nakon godina zapostavljanja od strane Akademije). Također je vrijedno spomenuti i izvanrednu epizodu Matthewa McConaugheyja kao mentora mladog  Belforta po dolasku na Wall Street.

I koliko god se činilo da se Scorsese reciklira u neku ruku, toliko Vuk sa Wall Streeta ostaje potvrda njegovog ogromnog filmskog umijeća.

  Objavljeno na portalu novovrijeme.ba
Prehodna
Devet položaja samoće: Hrabar rediteljski potez
Sljedeća
Adria Blues: Teško je biti rocker