Valentin, sin Evrope: Živjeti evropski san

Piše: Nino Romić

Odjavni unos u Takmičarski program 3. AJB DOC-a gledateljima i virutelnim posjetiteljima festivala stigao je iz združene produkcije Francuske, Italije i Belgije, putem autora Antonija Martina, koji se sa ovim filmom vraća subjektu svog ranijeg dokumentarnoga rada – Valentinu Catalinu, naslovnom sinu Evrope. Film time nastavlja pravac ovogodišnjeg Takmičarskog programa, posvećenog pričanju ličnih priča koje, ipak, imaju rezonantnost i implikacije u širem kontekstu evropskoga i svjetskog društva.

Valentin, sin Evrope je priča o sinu rasturene porodice, koji je ostao bez roditeljske skrbi i zaštite u sedmoj godini života te prepušten turobnoj stvarnosti tumaranja rumunskim ulicama i spavanju u stubištima stambenih zgrada. U takvim prilikama, Antonio Martino sreće Valentina u svom ranijem filmu, a devet godina kasnije autor i subjekt se ponovo susreću, radi dokumentovanja novog poglavlja u Valentinovom životu. Valentin je napustio Rumuniju i započeo život ispočetka, kako film isprva postavlja premisu, ali vremenska i geografska udaljenost od prošlosti nije umanjila posljedice traumatičnog djetinjstva.

Život u Francuskoj, razvijenoj zapadnoj članici Evropske Unije, nije riješio stare boljke, a nove nevolje se približavaju dok Valentin i njegova partnerica očekuju dijete, čije bi rođenje zbog manjkavog zdravstvenog osiguranja moglo finansijski potopiti mlade roditelje i ugroziti priliku za prosperitet djeteta i prije prvog dana života. Nakon što se konkretna premisa filma očituje, Valentin, sin Evrope, prerasta u propitivanje odnosa između očekivanja i stvarnosti, odnosno između slike Evrope u našoj kolektivnoj svijesti i proživljavanja tog sna od dana do dana na javi.

Antonio Martino nalazi Valentina u skučenom smještaju i na sezonskom radnom mjestu, zadnjem u nizu poslova kojima Valentin pokušava generirati dovoljan prihod za pristojan život. Uprkos višem standardu u Francuskoj, ili baš radi istog, taj prihod ostaje vječito nedovoljnim za zadovoljavanje svih životnih potreba. Manjak stvarne klasne pokretljivosti, odnosno postepenog uzdizanja iz nižeg životnog standarda u viši, postaje neizbježna tematika Valentina, sina Evrope. Vrlo brzo postaje očito da se Valentin, ali i hiljade drugih osoba u istom ili sličnom položaju, nalaze u začaranom krugu traženja boljih uslova, zahtjeva i odbijenica. Uslovna „da“ i prešutna „ne“ su česta pojava u pokušaju Valentina da osigura krov nad glavom sebi, svojoj partnerici i nerođenom djetetu.

Valentin, sin Evrope ima vrlo potentan učinak otriježnjenja po gledanju, predstavljajući kako je lako zapasti između pukotina u sistemu koji izvana izgleda funkcionalno, pa čak i napredno. Šta je uzrok ovih manjkavosti? Valentin svakako ima svoje pretpostavke, koje zagovara u filmu, no Antonio Martino i njegov rad se uglavnom drže dokumentovanja Valentinovog iskustva, bez upuštanja u izvođenje vlastitih zaključaka. Umjesto toga, Valentin, sin Evrope, u duhu pravog dokumentarnoga ostvarenja, poziva gledatelje da sami zagrebu ispod površine materije koju film predstavlja.

Valentin, sin Evrope stoji kao obavezno gradivo u sklopu takmičarskog programa 3. AJB DOC Film Festivala, a gledateljima ostaje dostupan još neko vrijeme do zatvaranja Festivala.

Prehodna
Humanost pred sudom: Nijedno dobro djelo nije bez kazne
Sljedeća
Quo vadis, Aida?: Never Forget Srebrenica