Humanost pred sudom: Nijedno dobro djelo nije bez kazne

Piše: Nino Romić

Četvrti dan takmičarskog programa 3. AJB DOC Film Festivala započinje radom danskog autora, Jonasa Bruuna, koji istražuje nijanse između slova i duha zakona, odnosno odsustvo istih uslijed jedne od najvećih humanitarnih kriza kojima je svijet posvjedočio u novijem vremenu. Humanost pred sudom se bavi incidentom na moru i optužnicom koja je podignuta protiv pet dobrovoljaca, čije je odazivanje na poziv u pomoć migrantima na tonućem brodu urodilo pozivom pred sud zbog krijumčarenja ljudi.

Salam Aldeen, zgrožen prilikama na grčkom otoku Lezbosu, pridružuje se humanitarnom timu s ciljem zbrinjavanja stotina migranata koji svake sedmice, a ponekada i dnevno, završe na obalama Grčke, na pragu Evrope i nadomak sigurnosti. Međutim, kako Humanost pred sudom vrlo brzo pokazuje, izbjeglice i migranti – ako ih vlasti uopće svrstavaju u ove kategorije – na pragu Evrope nalaze zatvorena vrata i minimalnu spremnost za pružanje pomoći.

I sâm izbjeglica, porijeklom iz Iraka, Salam se posvećuje zbrinjavanju unesrećenih, sve do jedne noći kada zaprima poziv preko radija od plovila u vodama oko Lezbosa. Zajedno sa ostalim članovima humanitarnog tima, Aldeen biva uhapšen od strane obalne straže tokom pokušaja spašavanja i smješten u istražni pritvor. Nekoliko mjeseci poslije, Aldeen se nalazi na slobodi, čekajući ročište u slučaju krijumčarenja ljudi kao prvi optuženik. Poslije davanja konteksta o razmjeru migrantske krize u Grčkoj, Humanost pred sudom potom se počinje baviti svojom osnovnom materijom, što je proces protiv tima dobrovoljaca i samog Salama Aleena, ali i posljedice slučaja koje se osjećaju čak i prije prvog ročišta.

Plovilima u opasnosti nerijetko pomoć pružaju nevladine, dobrovoljačke organizacije, čiji se članovi poslije Aldeenovog incidenta plaše mogućih zakonskih posljedica zbog davanja pomoći brodovima i plovilima u grčkim teritorijalnim vodama. Presedan, zabilježen u naslovu koji je Bruun izabrao za svoj dokumentarni film, već je postavljen, a dobrovoljci očekuju da će vlasti djelovati po istom. Ironično, dok osobe kojima je pomagao odlaze iz Grčke, Aldeen je praktički zarobljen u koljevci Evrope dok čeka svoje suđenje i reakciju sudskih vlasti.

Motivaciju iza takvog djelovanja vlasti, pak, film ostavlja na raspoznavanje gledatelju. Humanost pred sudom nema naratora i ne predstavlja vlastite zaključke, već se oslanaja na aktere i pozadinu samog slučaja da govore za sebe, naročito kada je riječ o Salamu Aldeenu. S time na umu, Humanost pred sudom je uglavnom deskriptivan dokumentarni rad, čiji je cilj predstavljanje Aldeenove situacije onako kako je dokumentarist zatiče. Ipak, film Jonasa Bruuna nije lišen apela na neku vrstu reakcije od lokalnih i evropskih vlasti, pa i samih gledatelja. Humanost pred sudom je na trenutke frustrirajuć i neugodan rad, no to je vjerovatno bila i želja njegovih tvoraca – prenijeti zamršenost migrantske krize i tromosti glavnih aktera u istoj.

Humanost pred sudom ostaje na ponudi takmičarskog programa 3. AJB DOC-a do završetka festivala, 16. septembra.

Prehodna
Ne u moje ime: Prigovor savjesti naspram vojne tradicije
Sljedeća
Valentin, sin Evrope: Živjeti evropski san