Željezna Lady (The Iron Lady), 2011. godina, 105 minuta, biografski/drama
Britansko-francuska biografska drama iz 2011. The Iron Lady (Željezna Lady) prikazuje život britanske premijerke Margaret Thatcher u trenucima ključnim za njen politički, ali i privatni život. Barunica Margaret Hilda Thatcher je bila britanska političarka i bivša prva žena na položaju premijera Ujedinjenog Kraljevstva, poznata kao “Željezna dama“. Thatcher postaje prva predsjednica vlade Velike Britanije 1979. godine, a taj položaj je držala do 28. novembra 1990. godine, što je najduži mandat jednog predsjednika vlade Ujedinjenog Kraljevstva. Ostat će upamćena kao jedna od najkontroverznijih političarki 20. vijeka, a ono što joj se, međutim, ne može osporiti jeste činjenica da je pokazala više odlučnosti nego bilo koji drugi političar njene generacije. Njen lik u filmu rediteljice Phyllide Lloyd tumači jednako “željezna“ Meryl Streep koja je u svojoj karijeri osvojila tri Oscara, sedam Zlatnih globusa, dva Emmya i dvije BAFTA nagrade. Drži rekord po broju nominacija za Oscara s njih 19. Za ulogu “Željezne dame“, osvojila je svog trećeg Oscara. The Iron Lady uvjerljivo oslikava lični portret jedne iznimne i kompleksne žene, te predstavlja jedinstvenu i univerzalnu priču o moći i cijeni koju osoba plaća za nju.
Potpuni stranci (Perfetti sconosciuti), 2016. godina, 96 minuta, komedija/drama
Sedam prijatelja je na večeri, tri para i razvedeni muškarac. Jedna žena je odnedavno pridošlica u društvu, ali se uklapa s ostalima. Dok se oni zabavljaju i prepucavaju međusobnim šalama i zgodama, mobiteli – “crne kutije“ koje čuvaju tajne skrivenog života, počinju da se oglašavaju i odjednom se rađa ideja: “Idemo staviti mobitele na stol i čitati sve poruke naglas i puštati sve pozive na zvučnik!“ Talijanski reditelj i scenarista Paolo Genovese u svom filmu prikladnog naziva Potpuni stranci, koji je napisao sa još četiri scenarista na osnovu sopstvene priče, bavi se upravo ovom tematikom. Komedija polako prelazi u dramu da bi u potpunosti preuzela film u trećem činu gdje je igra ruskog ruleta sa crnim kutijama naših života imala skupu cijenu. Genovese majstorski vodi priču dok prebacuje kadrove s lika na lik, čija lica govore za sebe kada se nađu u škakljivim situacijama i do samog kraja niste sigurni u to ko govori istinu, a ko laže. Reditelj postepeno gradi situaciju i humorom pokušava ublažiti mračne tajne koje kidaju ne samo malo društvo za stolom, već i većinu društva današnjice, da bi u posljednjoj trećini prebacio u potpunu dramu kada istina izlazi na vidjelo. Ovo je i jedan od onih filmova koji dokazuju da za sjajan film ne trebate veliki budžet, efekte koji blješte na sve strane i egzotične lokacije. Dovoljan je samo jak i kvalitetan scenarij, set stana, dobri i uigrani glumci.
Živ zakopan (Buried Alive), 2007. godina, 94 minute, horor
Reditelj filma Buried Alive (Živ zakopan) je Robert Kurtzman, scenarij potpisuje Art Monterastelli, a uloge su ostvarili Terence Jay, Leah Rachel i Steve Sandvoss. Horor Buried Alive pripovijeda priču o grupi studenata koji odlaze u zabačeni kanjon na vikend. Raskalašena studentarija sa sobom dovodi i dvije brucošice koje moraju proći obred inicijacije za sestrinstvo. Ali, jedan od studenata ima drugačiji plan: pronaći zakopano blago, koje je nekad pripadalo njegovom bogatom pradjedu. Kopajući u podrumu, nesvjesno oslobađa duh žene koja je tu davno živa zakopana. Svojevrsni slasher horor Buried Alive iz 2007. godine na, za svoj žanr, prepoznatljiv način, a to je uz dosta krvi i (pre)strašnih scena, predstavlja priču o tinejdžerima koji probude davno zaspalo zlo. Ništa bolje od malo strave i jeze, kojima se možete prepustiti iz ugodnih naslonjača u vašoj dnevnoj sobi.
