Spojiti dvije takve filmske zvijezde kao što su Angelina Jolie i Johnny Depp, i posmatrati ih u filmu koji bi trebao da bude, na neki način, u ovom slučaju veoma čudan i smiješan način, posveta Hitchcocku (stara priča o zamjeni identiteta), nije baš najbolje uspjelo režiseru Florianu Hanckel von Donnersmarcku. Prvenstveno zbog toga što su i Jolie i Depp glumci koji moraju da nose film na svojim leđima i nisu u stanju da taj teret podijele sa nekim. Bar ne u filmu The Tourist. Između Jolie i Deppa u filmu The Tourist skoro pa da i nema nikakve hemije. Ne može se reći da film nije predvidiv. Ali, zato se također ne može reći da tokom filma, bar na par trenutaka, ne posumnjate u svoju pretpostavku koja će vam se sama od sebe nametnuti dok gledate film.
Turista; režija: Florian Henckel von Donnersmarck; uloge: Angelina Jolie, Johnny Depp, Paul Bettany, Steven Berkoff; 2010.
IMDb rejting: 6.0/10
Rotten Tomatoes rejting: 20%
Scenarij su napisali trojica oskarovaca. Sam režiser von Donnersmarck je osvojio Oscara za najbolji strani film u 2007. – The Lives of Others. Christopher McQuarrie je zaslužan za izvrsni scenarij jednog od najboljih filmova devedesetih – The Usual Suspects (dobitnik Oscara 1996. za najbolji originalni scenarij) i Julian Fellowes, također dobitnik Oscara 2002. za najbolji originalni scenarij za film Gosford Park. Zaista je čudno kad tri takva uma nisu mogla da napišu scenarij za film koji ne samo da će biti predvidiv, nego i neće sadržati niti jednu jedinu repliku vrijednu pamćenja. Možda je razlog tome i to što se The Tourist može smatrati remakeom francuskog filma Anthony Zimmer iz 2005. koji i nije baš bio tako kvalitetan.
U pitanju je na neki način spoj kriminalističkog trilera i romantične komedije. Angelina Jolie glumi Elise, misterioznu i prelijepu ženu koja je u Parizu pod prismotrom francuske policije i Interpola zbog toga što je u vezi sa Alexanderom Pierceom, čovjekom kojeg traži britanski Scotland Yard, ali i mafijaš Reginald Shaw (Steven Berkoff) kojem je ukrao milijarde dolara. Nakon što Elise dobije Pierceovu poruku, sjeda u voz za Veneciju u kojem odabire čovjeka slična njemu, Franka (Johnny Depp), srednjoškolskog profesora matematike iz Wisconsina.
Njih dvoje završe zajedno u Veneciji pod budnim okom Scotland Yardovog neumornog inspektora Achesona (Paul Bettany), dok ih proganjaju Shawovi ljudi. Naravno, uslijedit će i ne baš tako brze i dobro osmišljene (da ne kažem klišeizirane) trke kroz Veneciju i njene kanale, a završit će upravo kao i ti filmovi iz ranih šezdesetih koji su bili očita inspiracija za The Tourist, ali ga ni u kom slučaju nisu učinili toliko uzbudljivivim. Istina, postoje i obrti u priči, ali koji vas neće tjerati da razmišljate baš previše.
The Tourist spada u vrstu takozvanih sedamsekundnih filmova; sedam sekundi nakon filma se osjećate dobro i onda sve zaboravljate. Jedina stvar vrijedna pomena jeste muzika koju je komponovao James Newton Howard. Ipak, ono čemu vrijedi posvetiti pažnju pri gledanju Turiste jesu izvanredni produkcioni dizajn, scenografija, kostimi i već spomenuta muzika. A ono što je privuklo publiku u kina, iako je film krahirao na box officeu (čitaj: nije zaradio prognozirane novce i opravdao budžet), jeste filmski par, ako ne i najljepši, koji se pojavio te 2010. godine.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje