Outlaw King: Film o srazu između šačice hrabrih ljudi i velike sile

Piše: Nino Romić

Dvije decenije nakon apokrifnog i krajnje upitnog filma Breaveheart u režiji Mela Gibsona, rat za škotsku nezavisnost se vraća na mala platna naših monitora s naslovom Outlaw King u Netflixovoj eksluzivi. Poredba je neizbježna, kako zbog same materije koju dva filma obrađuju, ali tako i zbog bitno drugačijeg pristupa. Gibsonov Braveheart se vezao za Willama Wallacea, dok se tim iza režisera Outlaw Kinga, Davida Mackenzieja, opredijelio za priču o drugoj polovici škotskog historijskog i folklornog predanja,  to jeste –  za Roberta od Brucea. Dalje, ta priča je ispričana trijeznije i historijski pouzdanije od Gibsonovog djela, koje i dan-danas mami pjenu na usnama historičara.

Outlaw King; režija: David Mackenzie; uloge: Chris Pine, Stephen Dillane, Billy Howle; 2018.

IMDb rejting: 7.0/10

Rotten Tomatoes rejting: 61%

Ulogu naslovnog otpadničkog vladara tumači Chris Pine, naširoko poznat po skorijim filmovima iz Star Trek franšize. Srećom, fokus njegove izvedbe nisu akcijske vratolomije ili površno dosjetljive replike. Umjesto toga, Pine nudi veoma zanimljiv i na trenutke iskreno karizmatičan prikaz romantične predodžbe o Robertu Bruceu. Pine ga predstavlja kao zrelog, povučenog i sjetnog čovjeka koji se nosi nedaćama kako zna i umije. Naravno, budući da svi filmovi s mačevima moraju po zakonu imati i okršaje s navedenim hladnim oružjem, u njima možemo vidjeti i Pinea kojeg bismo inače očekivali. Međutim, to nisu vrline filma niti Pinove izvedbe te, srećom, Mackanzie i scenario ne insistiraju na njima više nego što je to potrebno.

Nasuprot Pineovom Bruceu stoji neurotični dvojac oca i sina –  Edward I, Dugonogi (Stephen Dillane) i Edward Princ od Velsa (Billy Howle). Dillanea smo imali priliku gledati u ulozi Stannisa Baratheona u Igri prijestolja, pa i ne čudi da se povoljno snalazi u dugim hlačama turobnog Edwarda Dugonogog. Avaj, on je dalji od dvojice antagonista, pri čemu je Howleov Princ Edward bliži. Nasljednika Edwarda Dugogog ionako ne prati blistav imidž, ali u Outlaw Kingu njegov prikaz se približava (ne)odraslom djetetu, zajedno s krikovima i ispadima bijesa.

Po pitanju radnje, Outlaw King hoda utabanom stazom. Ako ste gledali film o srazu između šačice hrabrih ljude i velike sile, gledali ste i Outlaw King. To ne umanjava dobro korištenje likova i vidova narativa kojima film raspolaže, već ga samo svrstava u žanrovsku nišu kojoj pripada. Na tragu trendova Hollywooda, iskreno je teško zamisliti da će neki film smješten u srednjem vijeku prevazići takav kalup. Posebna pohvala ide dizajnu setova i korištenju stvarnih lokacija, te kostimima i rekvizitima, koji će sigurno zadovoljiti historijske puriste. Dvoručnim mačeva i obojenim Piktima nema ni traga, kao ni drugim vremenski nepodudarnim predmetima ili modnim trendovima.

Vanjski kadrovi i preleti snimljeni dronovima su zaista živopisni i vrijedni spomena. Nažalost, gradacija boja agresivno zastupa tamniji dio vizuelnog spektra. Za razliku od uvriježenog mišljenja, ljudi u srednjem vijeku su veoma cijenili i zastupali jarke boje, što su dizajneri setova  željeli prenijeti i na film. Avaj, njihov trud uglavnom biva osujećen trzavicama moderne filmske fotografije. Nakon što prevaziđete spetljan uvod pun ekspozicije i hitrog postavljanja karakterne pozadine, u Outlaw Kingu ćete naći dobro predstavljen film nadahnut historijskim događajima, te pristojan historijski film. Na koncu, najbolje je što ranije u mislima razdvojiti ta dva koncepta i dopustiti filmu da zaključi svoju priču s vrhuncem punim holivudskih intervencija u stvarna zbivanja.

Prehodna
FB: The Crimes of Grindelwald – Ne baš tako magičan nastavak
Sljedeća
Robin Hood: Superjunak iz Nottinghama