Mustang: Divlji u srcu

MustangPiše: Nisad Selimović

Kako festival odmiče, tako smo u prilici gledati sve kvalitetnija ostvarenja, barem što se igranog Takmičarskog programa tiče. Narodno pozorište je ugostilo ekipu sjajnog, fenomenalnog filma "Mustang",  turske rediteljice Deniz Gamze Ergüven. Na jutarnjoj projekciji za novinare ova sentimentalna priča o bijegu mladih djevojaka iz tvrdokorne tradicionalne sredine zaradila je najglasniji i najduži aplauz do sada, a publika je uz ovacije na pozornici dočekala dvije glumice iz filma. Uz prelijepu fotografiju i kameru općenito, film prati odrastanje pet sestara tinejdžerki, koje odgaja ortodoksna turska porodica, njihova dalja rodbina nakon što su ostale bez roditelja. Djevojke kao djevojke, željne života pokušavaju raditi sve što im i vršnjakinje rade širom svijeta, ali bez raskalašenosti koju prati zapadnjačka kultura. Ipak, kultura u kojoj one životare zabranjuje im sve više, tako da i izlazak iz kuće ostaje puka želja i čežnja. Ubrzo, njihovi staratelji postaće svjesni da je udaja najbolje rješenje, i naravno, zahvaljujući tradiciji koja još uvijek cvjeta u ruralnoj Turskoj, jedna po jedna biće bukvalno predane njihovim ugovorenim muževima.

"Mustang", Francuska/Njemačka/Turska/Katar; Režija: Deniz Gamze Ergüven, Uloge: Günes Sensoy, Doga Zeynep Doguslu, , Elit Iscan, Tugba Sunguroglu, Ilayda Akdogan; 2015.

Nakon dva takva vjenčanja, vrijeme dolazi na treću da se preda sudbini. Ali, umjesto toga ona će izvršiti samoubistvo, što će preliti čašu kod ostale dvije, posebno najmlađe, Lale (Günes Sensoy), divlje u srcu, apsolutnog otkrovenja cijelog festivala i kojoj bi ja već sada hladnokrvno uručio Srce Sarajeva za najbolju glumicu. Ona će sa svojom sestrom Ece (Elit Iscan) krenuti na put bez povratka, trijumf svog života i cijelog filma. U filmskoj umjetnosti postoje filmovi koji se dijele na žanrove, ali i koji se dijele na one koji donose tegobu i lakoću gledanja. Ako smo u prva tri navrata bili primorani gledati tegobe na velikom platnu i čvorove u stomacima, onda je ovo djelo sušta suprotnost. Potpuna opuštenost rediteljskih zahvata, djelo debitantice u svijetu dugometražnog igranog filma, ovdje tako imponuje da ni u jednom trenutku ne razmišljate o tome kada će radnja koju pratite skončati, no šta će se slijedeće desiti. Ona svojim djevojkama, a saznali smo kasnije tokom razgovora sa akterima da su zaista postale prijateljice, barata bez ijedne zadrške, bez ijedne suvišne radnje a kamoli kadra.

Naravno, zasluga je to i djevojaka od kojih je samo jedna glumila i ranije. Možda je glupo poređenje, ali ako je trener Pandža samo dao loptu našim zlatnim kadetima i oni su odradili posao, onda je isto to uradila i Ergüven sa svojim djevojkama - dala im je priliku a one su ukrale cijeli show. I iako se radi o klasičnom, tradicionalnom turskom okruženju koje zna biti teško ne samo za aktere nego i za one koji promatraju sa strane (mi se čak možemo i poistovjetiti jer dosta toga smo i naslijedili od Turaka), film je apsolutno romantičan i pun životne radosti, prelijep za gledanje.

Biće veoma zanimljivo pratiti dalji rad Ergüven i otkriti da li će ostati dosljedna svom stilu koji je kao muzički video od 90 minuta, propraćen uglavnom muzikom Nicka Cavea. Da, iako se radi o turskom filmu i muzika je iskorištena izvrsno, opet nešto što nismo bili u prilici posvjedočiti u prethodna tri filma. Ima tu i tradicionalnih melodija, posebno u scenama vjenčanja, ali ovo djelo želi da se otme iz okova tradicije koji su u ovom slučaju apsolutno zastarjeli i van svih normalnih ljudskih rezona. Ergüven to želi, to njene djevojke žele, i "Mustang" to želi. Svi mi želimo nekada pobjeći, a za slobodu, nijedna cijena nije visoka.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje

Prehodna
Blago: Rumunski mainstream
Sljedeća
Naša svakodnevna priča: Životni savjet