Interview: Jasmila Žbanić ''Kolege i ja možemo puno više''

Interview: Jasmila Žbanić ''Kolege i ja možemo puno više''

zbanic-4-1024x816Razgovarao: Nisad Selimović

Prije godinu dana dovršeno je snimanje filma Otok ljubavi Jasmile Žbanić, ljubavno-komične storije koja je smještena na jadranskoj obali. Snimanje je u javnosti obilježio napad na ženski dio ekipe u jednom ugostiteljskom objektu, pa je tako u drugi plan otišla cijela poenta projekta, koja kaže da je riječ o filmu koji treba da unese malo radosti u naše potamnjene živote. Sa rediteljicom filma smo porazgovarali o njenom posljednjem djelu, ali i aktuelnim momentima bh. i regionalne kinematografije.

Ovih dana se navršava godina dana od završetka snimanja filma Otok ljubavi. Plakat se pojavio u javnosti, mediji donose brojne priče - kada ćemo imati priliku pogledati film?

Film će imati svjetsku premijeru na festivalu u Locarnu u glavnom programu, a osam dana nakon toga u Sarajevu u kinu Metalac. Jako se radujem jer cijela ekipa želi da se film što prije pokaže, posebno domaćoj publici.

Da li je postprodukcija planirana da traje ovako dugo?

Godina dana nakon završetka snimanja je uobičajeno vrijeme za završavanje evropskog filma jer je potrebno obaviti puno tehničkih stvari nakon što film bude kreativno završen. U Hollywoodu stvari idu brže jer se paralelno rade procesi koje mi ne možemo priuštiti.

Ako izuzmemo fizički napad na ekipu, produkcija je prošla bez problema...?

U toku samog snimanja uvijek postoje neke drame, vremenske nepogode, nesreće. Cijeli juni dok smo snimali imali smo kišu i hladnoću. Glumci su bili u kupaćim kostimima i “glumili” da im je vruće iako su se smrzavali. Čim bi se kamera ugasila pritrčavale su garderoberke da ih griju i prinose čajeve. Ali mi stvaramo iluziju. I sve teške stvari se zaborave ako ste sretni sa filmom.

Kada u BiH nastane film, barem ja tako mislim, uvijek je pitanje da li će na festivale ili u kina. Kakav je slučaj sa Otokom ljubavi?

I ovaj kao i svaki drugi film pravim da bi ga gledalo puno ljudi. "Otok" će možda biti još privlačniji ljudima jer je zabavan, pun radosti, muzike i sretnog je kraja. Mislim da je to nešto što ljudima sada treba. Ne radi se o eskapizmu, nego o shvatanju da alternativa može biti realnost. Da imamo pravo zamišljati svijet drugačijim. U našim ličnim životnim pričama i šire. Ovo u čemu živimo ne mora biti naše stanje. Moramo više maštati. I onda ćemo ga i promjeniti.

Poznato je da film nije prošao na konkursu Fondacije za kinematografiju. Da li je bilo koproducenata iz BiH, i ko su u stvari glavni producenti filma?

U međuvremenu desilo se puno stvari. Promijenio se Upravni odbor Fondacije, napravljena su nova pravila koja su u skladu sa evropskim fondacijama, tako da se više nikada neće dešavati da predsjednik žirija dodjeli svojoj firmi 80 posto sredstava, ali dok smo sve to promijenili "Otok" je dobio sredstava iz Hrvatske te je to hrvatski film. Bosna je učestvovala kao koproducent što je simbolički važno, a Deblokada je bh. koproducent filma.

U BiH je izuzetno teško snimati filmove. Mislite li da situacija i dalje stagnira u ovom pogledu ili ima naznaka, iz ugla autora i producenta, da će stvari biti bolje u skorijoj budućnosti?

U BiH bi bilo lako snimati filmove jer imamo puno talenata, fantastičnih profesionalaca, prekrasnih lokacija ali nažalost, ne postoji nikakva vizija kako dalje razvijati bh. kinematografiju. To je kao da ležite na rudniku zlata i uzimate svake dvije godine jednu kašičicu, a mogli biste svi skupa napraviti čudo. Ne iskoristiti te kulturne potencijale koji su u drugim zemljama jedna od glavnih grana industrije, govori dovoljno o tome gdje živimo. Hrvatska međutim sistematski napreduje u tom pravcu i za nekoliko godina vidjećemo rezultate tog sistematskog rada.

Film koji je nekako paralelno sniman sa ovim, Za one koji ne mogu da govore, doživio je priličan uspjeh. Da li BiH nedostaje filmova sa tako jasnom porukom o agresiji?

Mislim da filmovi ne treba da daju poruke, već treba da pričaju priče, postavljaju pitanja, tematiziraju ono što su naša životna pitanja. Film nikada ne smije biti propaganda ni jedne ideologije, naprotiv mora se boriti protiv ideologije vladajućih. Za mene su važni filmovi koji daju glas onima koji ga nemaju, a koje bi vladajuće politike željele potisnuti. To, naravno, nije jedini put kojim film može ići jer nikada ne treba zaboraviti da je svaki film politički akt. Čak i kada je najbanalnija holivudska romatična komedija ona ipak predstavlja jedan svjetonazor - sustav vrijednosti i vjerovanja. Zato, koliko je važno praviti filmove drugačijeg svjetonazora, važno je i obrazovati gledaoce da nauče “gledati”.

Da li je u planu neki novi projekt?

Deblokada je završila film "Cure" Andree Štake koji će biti prikazan u takmičarskom programu SFF-a. Završavamo kasting za igrani film "Muškarci ne plaču" Alena Drljevića. Na CineLinku predstavaljamo scenario "Hotel Zagorje". Ja ću na jesen, nakon promocije "Otoka ljubavi", početi montažu eksperimentalnog filma koji je snimljen 28. juna “Jedan dan u Sarajevu”, a sa Hasanom Nuhanovićem već neko vrijeme radim na scenariju po njegovoj knjizi "Pod zastavom UN-a”. Deblokada ima još devet projekata u pripremi, a mogli bismo, kao i mnoge moje kolege iz BiH, uraditi i puno više.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje

Prethodna
Dama - heroj u borbi protiv nasilja
Sljedeća
Bathory: Održivost priče o ženskom zvjerstvu