Piše: Harun Dinarević
Pobjednički film 14. Pravo Ljudski Film Festival: “Hronike žive” vodi nas u New Idriju, kalifornijski gradić ponikao na rudniku
Posljednji stanovnik New Idrije, nekad gradića poniklog na rudniku žive u okrugu San Benito u Kaliforniji, umro je 2018. godine. Kemp Woods se prepustio smrti samo godinu nakon što je njegova svestrana sestra Kate Woods poginula u saobraćajnoj nesreći. Kroz posljednje godine njihovog života u izolovanim vrletima srednje Kalifornije, negdje na pola puta između San Josea i Fresna, provodi nas fotograf Tom Chargin u filmu Hronike žive (Quicksilver Chronicles) Bena Gueza i Alexandre Kulak, prikazanog na ovogodišnjem izdanju Pravo Ljudski Film Festivala.
Brbljivi i ekscentrični fotograf će režiserima poslužiti i kao svojesvrsni narator, neko ko će biti spona između gledaoca i ostarjelih, pomalo od društva otuđenih protagonista ovog filma. Preko brda umotanih u maglu, kroz suhu travu jesenjeg kolorita provlači se Chargin i pokazuje na ruševine zgrada oko kojih je bila okupljena mala rudarska zajednica. Pošta, granap, kockarnica, pokazuje on, dajući nam historijsko-društveni okvir filma. Zatim nas vodi u dom svojih cjeloživotnih prijatelja Kate i Kempa. Dok Kemp i Tom sjede u ćošku ćaskajući, Kate pred kamerom raspojasano priča o zvijezdama. Mučena migrenom zbog koje djeluje mrzovoljno i iscrpljeno, Kate utjehu nalazi u piću. Vidimo iscrpljenu i pregaženu ženu. Međutim, poslije će nam fotograf pružiti potpuno drugačiju sliku ove žene.
Nekoć je bila violistkinja, svirala je kao mariachi dok nije povrijedila ruku. Obdarena umjetničkim talentima, poslije se preusmjerila na pisanje. No, Charginove reminiscencije na Kate ni izbliza ne obuhvataju njeno raskošno iskustvo i sve ono što je uradila za šezdeset godina života. Dugogodišnja kolumnistica lokalnog lista Pinnacle, stekla je status legende u ovom dijelu Amerike, ne samo zbog svoje sedmične satire “Izvještaj iz pustoši” koju je pisala iz perspektive imaginarnog gradonačelnika New Idrije, a kojeg je nazvala Orange the Cat (Narandžasta mačka), po svojoj mački i muzi, ali i narandžastoj boji zagađene vode koja je ostala iza rudnika, nego i zbog društvenog aktivizma koji je iskazivala kroz borbu za različite aspekte društvene pravde, borbu za okoliš i prava životinja.
Štaviše, ona je svojim novinarskim angažmanom uspjela “natjerati” EPA-u (Američku agenciju za zaštitu okoliša) da počisti nered koji je ostao iza rudnika žive. Kada je list Pinneacle prodan, ona se okrenula povučenom životu na ranču, okružena psima i mačkama, gdje je sa bratom Kempom gledala u noćno nebo i tražila NLO-e. Žive od Kempovog iskopavanja benitoita, heksagonskog minerala koji je naziv dobio po nalazištu u okrugu u kojem žive. Kristale prodaje studentima i znatiželjnim posjetiocima. Iako izolovani, još uvijek su živo zainteresovani za vanjske društveno-političke prilike. Režiserski duo savršeno bira način da osvijetli blago ironični nesrazmjer njihove borbe za bolji svijet i prelomnog historijskog trenutka koji ih baca u očaj - pobjede Donalda Trumpa na izborima 2016. godine.
Kamera ih hvata dok prate TV prenos izvještaja o rezultatima izbora. Vidjevši da Trump nepovratno ide ka Bijeloj kući, Kemp u želji da nagata promjenu toka historije, izlijeće iz kuće i ispaljuje vatromet iz rimske svijeće. Taj djetinji očaj zbog “novog svijeta u koji ulaze”, kako govori Kate dok spiker na TV-u čestita pobjedu Trumpu, poslužiće i kao narativna anticipacija tragičnog kraja posljednjih stanovnika New Idrije. Godinu kasnije, Kate gine u nesreći. Smještajući kraj filma u tamnu komoru, što je sjajan izbor postupka s obzirom na to da nas u film uvode dok Chargin fotografiše ostatke gradića, u konačnici daju priliku fotografu da zaokruži priču o svojim prijateljima kroz posljednje fotografije Kate koje je načinio. Sve u svemu, veselo-gorka atmosfera i suptilno izvedena naracija čine ovaj film vrijednim ostvarenjem.
