Piše: Segor Hadžagić
Kada bi većini holivudskih glumačkih zvijezda ponudili glavnu ulogu u filmu gdje njegovo lice tokom cijelog filma neće biti vidljivo, najvjerojovatije bi samo podsmješljivo odmahnuli rukom i odbili svaku mogućnost daljeg razgovora. Međutim Michael Fassbender, njemačko-irski glumac koji je, u reletivno kratkoj glumačkoj karijeri, uspio odigrati značajne role u gotovo svim žanrovima (pukovnika u filmu Inglorious Basterds, mutanta Magneta u X-Manu, androida Davida u u sf filmu Prometej, te robovlasnika Edwina Eppsa u 12 godina ropstva), je prihvatio ulogu bizarnog muzičara Franka koji na sebi nosi ogromnu vještačku glavu. I time zacementirao poziciju najsvestranijeg glumca trenutno na planeti. A sam film je jedno od najprijatnijih iznenađenja svjetske kinematografije ove godine.
Frank; režija: Lenny Abrahamson; uloge: Domhnall Gleeson, Maggie Gyllenhaal, Scoot McNairy, Michael Fassbender; 2014.
IMDb rejting: 7.0/10
Rotten Tomatoes rejting: 93%
Frank uspijeva istovremeno biti iduhovit i dirljiv, iskren i nepretenciozan, zabavan i ozbiljan. Ozbiljan u realizaciji metafore koja ovdje, kao nažalost u većini slučajeva, nimalo nije nametljiva i artificijelna; vještačka glava je oruđe u borbi protiv celebrity lifestyle i sulude trke za slavom. Baš kao i Frankova muzika: agresivno beskompromisna i originalna. Lik Franka je baziran na personi britanskog muzičara i komičara Franka Sidebottoma (invencija Chrisa Sieveya, frontman popularnog benda „The Freshies“ iz sedamdesetih) koji je uživao veliku popularnost tokom osamdesetih i ranih devedesetih, predstavljujući tridesetpetogodišnjeg propalog muzičara koji još uvijek živi sa svojom majkom, ali je beskrajno optimističan i veseo. Abrahamsonov Frank nije autobiografija u klasičnom smislu, iako je scenarist Jon Ronson crpio inspiraciju uglavnom iz vlastitog iskustva, jer je jedno vrijeme nastupao kao klavirst u bendu Frank Sidebottoma.
Frank se referira ne samo na Sidebottoma, već i muziku i ličnost ludog genija Captaina Beefhearta, tako da na momente muzika iz filma, najblaže rečeno, većini može zvučati hermetično i teško svarljivo. Ali sama priča je toliko dopadljiva: mladi muzičar Jon (Domhnall Gleeson) se priključuje grupi ekscentričnih muzičara na čijem čelu je Frank (Fassbender) koji muziku pravi čisto zbog vlastitog užitka, a ne slave. Nakon početnih razmirica sa ostalim članovima, Jon se ipak uklopi u muzičku koncepciju grupe koja se povlači u planinsku kuću gdje će godinu dana snimati album... Kako muzika napreduje, tako i raste drama glavnih protagonista: zadržati vlastiti umjetnički integritet ili omekšati i „prodati se“ komercijalnim zahtjevima publike. Finalno disonatno ludilo kompozicije „I Love You All“ definitivno nudi razriješenje dileme.
