Flight: Zemeckisov povratak igranom filmu

FlightPiše: Sead Vegara

Povratak reditelja Roberta Zemeckisa igranom filmu, nakon 12 godina kretivnog lutanja sa motion capture tehnologijom (The Polar Express, Beowulf), je rezultirao dobro režiranom i iznimno zanimljivo dramaturški skrojenom filmskom ostvarenju. Film Flight, nastao kao umna tvorevina scenariste Johna Gatnisa (Real Steel), u svakom slučaju jeste odmjerena i znalački ispričana priča o teškoćama dugogodišjeg aviopilota ''Whipa'' Whitakera (Denzel Washington) da se izbori sa svojom ovisnošću o alkoholu i drogama, ali i otkrivanju istine o samom sebi. Na samom početku filma ga zatičemo u hotelskoj sobi sa pivom u ruci i kako ušmrkava kokain, dok netom poslije toga sjeda za upravljač putničkog aviona kojeg će usred nesreće pokušati prizemljiti. U zaista spektakularnom prizoru pada aviona Zemeckis će pokazati (kao što je već jednom uradio u filmu Cast Away) da zna balansirati (napetom) atmosferom obraćajući pažnju na detalje koji će učiniti scenu vjerodostojnom i potresnom bez da su korišteni specijalni efekti prenapadni. Šestero ljudi od ukupno 102 u avionu će poginuti; nacija će Whitakera slaviti kao heroja, a istraga o nesreći će povući za sobom (ne)očekivane posljedice.

Let, r. Robert Zemeckis, gl. Denzel Washington, Kelly Reiley, John Goodman, Don Cheadle, Bruce Greenwood, 2012.

IMDb rejting: 7.3/10

Rotten Tomatoes rejting: 78%

Očito je da Zemeckis nije izgubio dar za snimanje igranih filmova jer je i više nego dobro vodio priču, te samim pristupom i radom sa glumcima, snimio kvalitetno filmsko djelo. Tema kojom su se pozabavili scenarista Gatnis i reditelj Zemeckis u filmu Flight očigledno jeste provokativna i povlači za sobom mnoga pitanja: od alkoholizma preko korištenja narkotika. Ali ono što Zemeckis odlično radi jeste da u prvi plan stavlja ne samu ovisnost glavnog junaka nego njegov povratak (is)prav(n)om životu. Zemeckis spretno uvodi u priču lik ovisnice o heroinu Nicole (Kelly Reiley) koja će u trenutku dok Whip pilotira ponirućim avionom imati svoj sopstveni pad u krizu. Sudbina će ih spojiti u bolnici, a kasnije i u međusobnim pokušajima da si pomognu. Denzelov Whip će uzaludno nastojati da prekine sa opijanjima, obmanjujući sebe i sve one koji mu žele pomoći sve do trenutka kada više ne bude vidio izlaz iz situcije u kojoj se našao. Film možda predugo traje (138 minuta) ali se to ne da uzeti kao minus jer je to vrijeme dobro utrošeno na karakterizaciju likova i njihovih stanja.

FLIGHTBruce Greenwood, kao predstavnik Unije pilota, i Don Cheadle, kao advokat dodijeljen Whipu da mu pomogne u istrazi koja se vodi, su i više nego odlični u svojim ulogama. John Goodman je također odigrao odličnu (ne toliko veliku, ali svakako zapaženu) rolu kao Whipov dobavljač narkotika koji ga u više navrata spašava od same propasti i poniranja u sve veći ambis i time ga ujedno vraća na put onih koji su zalutali. Washington je kao Whip tokom cijelog filma izvan kontrole i dok se radnja polako razvija nikako niste u mogućnosti a da se ne divite liku koji je kreirao –iza ponosa sakrivenom narcisoidnom i samosažaljivom čovjeku koji zapada u sve veći i veći osjećaj krivnje i beskorisnosti. Nominacija za Oscara u kategoriji glavnog glumca je samo potvrdila da je Washington jedan od najcjenjenijih glumaca u Hollywoodu.

Radeći filmove pomoću motion capturea, tehnologije koja koristi CGI specijalne efekte bazirane na pokretima ljudi, Zemeckis se i nije baš proslavio. Istina, ti filmovi su (kako koji) pristojno zarađivali na box officeu, ali su to bili poprilični promašaji u rediteljskom izražaju. Povratkom igranom filmu sa Flightom Zemeckis je dokazao da je u stanju snimiti kvalitetnu dramu sa jakim karakterima i dobrom pričom.

 

Objavljeno na portalu novovrijeme.ba

Prehodna
Lova i još ponešto: Crnohumorna drama
Sljedeća
Synechdoche, New York: Farsični prikaz borbe i poraza