Piše: Tomislav Hrastovčak
Joel Schumacher je često bio opisivan kao redatelj koji je najprije osvježio filmski serijal o Batmanu, a zatim ga uništio, premda bi se o njegovom prvotnom doprinosu popularnoj franšizi moglo podosta diskutirati. Kada je 1995. u kina bio lansiran njegov Batman zauvijek, treći izdanak stripovskog serijala kojeg je započeo Tim Burton, jedan velik dio kritičara je hvalio skretanje cijele priče iz mračnih, gotičkih u šarenije i lepršavije vode. Publika je, naravno, u masovnom broju hrlila u kina kako bi vidjela najnovija čuda modernih specijalnih efekata i pregršt popularnih glumaca na jednom mjestu poput Vala Kilmera (koji je zamijenio prijašnjeg Michaela Keatona u naslovnoj ulozi), Nicole Kidman, Jima Carreya, Tommyja Leeja Jonesa i Chrisa O'Donnella, a u dvije-tri scene pojavljuje se čak i Drew Barrymore. Batman zauvijek je bio zabavan i vizualno vrlo zanimljiv (premda na granici kiča), ali u potpunosti komercijalno usmjeren, te nije bio ni do koljena Burtonovim filmovima iz serijala, koji su dobrano koketirali sa artom. S obzirom da je ostvario veliki box office uspjeh, šefovi Warnera su angažirall Schumachera i za naredni film o "vitezu tame". I tu negdje počinje priča o jednoj od najvećih katastrofa Hollywooda.
Kilmeru se više nije dalo uskakati u neugodne kostime i počela je potraga za novim glumcem koji će utjeloviti čovjeka-šišmiša. Ali nije predugo trajala. Schumacher je jednom listajući nekakav časopis, naletio na reklamu za Rodriguezov Od sumraka do zore, na kojoj se isticao George Clooney u krupnom planu. Redatelj je tako iz zafrkancije nacrtao Batmanovu masku preko Clooneyeve face i naposljetku zaključio da mu ona baš dobro stoji. Ponuda je pala, a Clooney je jedva dočekao da se uvali u mega-budžetsko holivudsko okruženje i otarasi sveprisutnog pečata glumca iz Hitne službe. Ali, ono što je u filmovima o Batmanu važnije od samog naslovnog junaka su slikoviti zlikovci koji mu mrse račune.
Scenaristi su prošvrljali po stripovskoj ostavštini DC Comicsa i iz nje izvukli Mr. Freezea, poremećenog znanstvenika koji preferira život ispod nule i Poison Ivy, opasnu kriminalku koja spretno rukuje otrovima proizvedenim na biljnoj bazi. Za ulogu Freezea kratko vrijeme je figurirao Patrick Stewart, a na kraju je zapala Arnolda Schwarzeneggera koji je tako postao bogatiji za rekordnih 25 milijuna dolara. Schumacher je pak jednom izjavio da je kojim slučajem Arnie odbio ulogu, naredni izbor bi bio Sylvester Stallone ili Bruce WIllls! Za glumicu koja če utjeloviti Ivy potraga je malo duže trajala pa su se za ulazak u pripijenu seksi odjeću borile Julla Roberts, Sharon Stone i Demi Moore, a "pobjedu" je na kraju izvukla Uma Thurman.
Ulogu Robina reprizirao je O'Donnell, a glumačko pojačanje je stiglo u obliku "clueless" Alicije Silverstone koja se uvukla u kostim novog lika – Batgirl. A Batman mora imati i neku družicu za pod ruku, a za takvu priliku je najbolje unajmiti jedan supermodel bajnog izgleda koji se usput još zove Elle MacPherson. To što te se dotična dama pojaviti na pet minuta u cijelom filmu – nema veze, važno je samo da se njeno ime nalazi na najavnoj špici. All-star ekipa, 100 milijuna budžeta – san snova svakog redatelja. U takvom slučaju očito više nisu bili važni priča i scenarij, pa je Akiva Goldsman zbrkao nekakvu radnjicu u kojoj se Freeze i Ivy udruže želeći pokoriti (zalediti) cijeli svijet, a Batman a.k.a. Bruce Wayne i njegov sidekick Robin kreću u spašavanje svekolikog nedužnog ljudstva.
Novi film je vrlo nemaštovito nazvan Batman & Robin, te je zakazan za otvaranje u spektaklima prebukiranom ljetu 1997. godine. Reklamna kampanja je bila ogromna, producenti su se hvalili kako imaju siguran hit, ali da nešto nije u redu, naslućivalo se još mjesecima prije premijere. U to vrijeme na internetu je stasao velik broj filmskih kritičara-amatera, predvođenih Harryjem Knowlesom, koji su počeli širiti informacije sa katastrofalnih probnih projekcija filma. Ali, Warner se onda nije zamarao piskaranjima tamo nekih geekova. Vikend otvaranje filma proteklo je sasvim u redu. Četrdesetak milijuna dolara u prva tri dana prikazivanja u ono vrijeme je bio vrlo solidan rezultat koji je obećavao hit. Ali, onda su uslijedile katastrofalne kritike i opći negativni prijem javnosti, i film je počeo vrlo brzo tonuti na box officeu, na kraju jedva pokrivši veliki budžet.
Batman & Robin je imao još više šarenila, spektakla i akcijskih sekvenci od svog prethodnika, ali ovaj put to više nije palilo. Kritičari su se okomili na bijedne i nekarizmatične izvedbe Schwarzija i Thurmanove (definitivno, njihove najgore uloge u karijeri), nepotrebno uvođenje Batgirl u cijelu priču (Alicija je ovdje zasigurno najveći miscast desetljeća), očajne dijaloge, konfuzne akcijske sekvence, prenapuhani infantilni ugođaj cjeline i pretjerano inzistiranje na specijalnim efektima. Jedino je Clooney naišao na kakva-takva odobravanja, premda se on jednostavno izgubio u svoj silini glumaca koji se gužvaju na ekranu. Naravno, ako se sve to skupa pogleda malo drugačije, film može proći kao vrlo zabavan trash, koji bi kao takav još bolje funkclonirao da se snimao sa minimalnim budžetom i sa jeftinom kostimografijom i scenografijom.
Propast četvrtog Batmana je na neko vrijeme zaustavio razne planove za visokobudžetne ekranizacije stripova, sve dok se nije pojavio uspješni X-Men (2000) Bryana Singera koji je pokazao da moderni comic-book filmovi bolje funkcioniraju kao stilizirane drame nego kao lepršavi šund. Dugo vremena se činilo da je Batmanovoj franšizi definitivan kraj, ali ipak Chrlstopher Nolan je s Christianom Baleom u glavnoj ulozi prikazao kultnog strip junaka iz jednog drukčijeg, tmurnijeg kuta. Zaista, bilo je i vrijeme da se ugasi Schumacherov kričavi neon i da se priča o zaštitniku Gotham Cityija vrati svojim mračnim korijenima.
Objavljeno u filmskom magazinu Hollywood
