Piše: Sead Vegara

Premisa najnovije romantične komedije Eternity (Vječnost, 2025) takva je da se ne možete oteti utisku da film svoje postojanje umnogome duguje Pixarovom CGI animiranom klasiku Soul (Duša, 2020). Dok u Duši, nastavnik muzičkog i pasionirani jazz pijanista Joe Gardner (glas Jamieja Foxxa), nakon što umre i na putu za raj, pokušavajući da se vrati u život na Zemlju, zapne u “predsoblju života“, u Vječnosti u nekoj vrsti zagrobnog života naći će se nekadašnji supružnici; njih troje – žena i dva bivša muža. Koliko god se teško činilo ne otići u spoiliranje pri prepričavanju radnje filma, toliko je nemoguće ne učiniti upravo to. Tako da svi oni koji imaju namjeru pogledati Eternity, a (ne) žele da ostanu iznenađeni pri samom činu odlaska u hram sedme umjetnosti na projekciju, (pre)poručujem da odmah iz ruku ostave ovaj tekst.

Vječnost; režija: David Freyne; uloge: Elizabeth Olsen, Miles Teller, Callum Turner, Da'Vine Joy Randolph, John Early; 2025.

IMDb rejting: 7.3/10

Rotten Tomatoes rejting: 77%

Dakle, žena i dva bivša muža. Jedan od njih, Luke (Callum Turner), prvi je bio oženjen Joanom (Elizabeth Olsen), ali je poginuo u ratu, nakon čega se ona preudala za Larryja (Miles Teller) sa kojim je ostala do njegove smrti u staroj dobi. Smrti sa kojom gotovo da počinje film. Larry se uguši jedući i umre, završivši u zagrobnom životu, u dobi u kojoj je bio najsretniji, dakle mlad i poletan, na mjestu sa kojega može da bira kakvu će vječnost provesti i gdje. Nakon sedam dana odlučivanja u koju vrstu raja želi da ode Larry će svojoj “savjetnici“ Anni (Da'Vine Joy Randolph) ostaviti pismo za Joanu, koja također umire i dolazi u zagrobni život. Na scenu stupa Luke i tada nastaje pomenuti zaplet: Joana će tako morati izabrati sa kojim će od njih dvojice provesti vječnost. Lukeom, koji ju je čekao 67 godina radeći kao šanker u baru u svojevrsnom “čekalištu“ ili sa Larryjem, čovjekom sa kojim je proživjela čitav sretan život.

Sada se opet vraćamo na sami koncept CGI animiranog Soul, koji se može učiniti pretencioznim, ali na zaista, zaista dobar i lijep način. Promišljanja o stvarima poput smisla života, postojanja duše i drugih svjetova, možda se ne čine prikladnim za temu animiranog filma, ali piksarovci to rješavaju poput čarobnjaka i tamo gdje treba da daju odgovore na sebi svojstven način to i čine, posebno kreativno i inspirirajuće da jednostavno prigrlite koncept i prepustite se čarima CGI animiranog filma koji ne samo što nosi naziv Duša, već i jeste “duša od filma“.

U romantičnoj komediji Vječnost reditelj/koscenarista David Freyne i scenarista Patrick Cunnane velikim dijelom uspjeli su u namjeri da koncept zagrobnog života i potencijalnog raja učine zanimljivim i privlačnim, toliko očaravajućim da ćete poželjeti pogledati film još makar jednom. Prije svega da ponovite magiju i da uočite detalje koji su vam pobjegli pri prvom gledanju, a vjerujte da vrijedi. Jer mali broj filmova ima tu moć da vas “prenese u drugi svijet“, svijet kojim vladaju druga pravila, gdje je moguće pronaći smiraj i odgovore na bitna pitanja današnjice.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje