The Descendants: Složena drama ljudskih odnosa

the-descendants-movie-photoPiše: Sead Vegara

Biti obavezan pratiti recentnu holivudsku produkciju s ciljem recenziranja tih istih filmova nekako upadate u mašinu trudeći se da iz svakog tog filma izvučete ono najbolje i predstavite ga čitaocima/gledaocima. Negativne stvari svakako treba naglasiti i istaći, ali je bitno da se ne stavljaju u prvi plan; jedino ako je film toliko loš da se ne možete suzdržati a da ga ne oblatite. Kinematografski ovisnici na stranicama KUN-a trude se da daju preporuku za gledanje umjesto blaćenja nekog filmskog naslova, a glede trenutačnog kino repertoara jednostavno ne možete pronaći apsolutno ništa hvale vrijedno (osim onih filmova koje smo već preporučivali). U rubriku „Nastavci filmova koje nismo tražili“ svakako spada nebulozni Independence Day: Resurgence. Ali, umjesto toga ovoga puta posežemo u ne baš tako davnu prošlost za jednim od kvalitetnijih ostvarenja i to upravo filmom The Descendants (Nasljednici) reditelja Alexandera Paynea.

Nasljednici; režija: Alexander Payne; uloge: George Clooney, Shailene Woodley, Amara Miller, Robert Forster, Beau Bridges, 2011.

IMDb rejting: 7.4/10

Rotten Tomatoes rejting: 89%

Nasljednici Alexandera Paynea predstavljuju složenu dramu ljudskih odnosa i karaktera u kojoj dolaze do izražaja sve do sada ustanovljene osobine svih filmova koje je režirao Payne. Tu spadaju dobro napisan scenarij, precizna i nenametljiva režija, i odlične glumačke performanse. Sve što jedan film čini istinskim umjetničkim ostvarenjem. Scenarij za Nasljednike Payne je napisao zajedno sa Natom Faxom i Jimom Rashom po knjizi Kauije Harte Hemmings, a za svoj trud, scenaristički trojac je nagrađen Oscarom.

descendantsRiječ je na prvi pogled o veoma dopadljivom i iznimno ležerno napisanom scenariju koji je sve svoje prednosti pronašao i u izvanrednim glumcima koji su izgovarali te replike. Tu prvenstveno treba izdvojiti Georgea Clooneya i Shailene Woodley kao oca i kćerku 17-godišnjakinju koji se nađu u teškoj i problematičnoj situaciji nakon što žena/majka završi u komi. Druga kćerka, desetogodišnja Scottie (Amara Miller) se s početka na svoj način nosi sa majčinom nesrećom što opet ocu Mattu Kingu (Clooney) stvara dodatne probleme koje će pokušati prebroditi nakon što drugu kćerku, Alexandru (Woodley), dovede kući iz internata. Ono što trebaju činiti dalje kao porodica jeste da svim prijateljima i rodbini saopšte da se Elizabeth (Patricia Hastie) neće probuditi iz kome i da će umrijeti. Clooneyev lik se pored poražavajuće i ponižavajuće istine da ga je žena varala mora nositi i sa stvarima vezanim za prodaju zemlje na Havajima koja je u nasljedstvu njega i njegovih rođaka.

Sve te stvari kao što su privilegovana porodica (loza im potječe od havajske princeze i američkog bankara) u nesreći (žena/majka u komi), prodaja zemljišta vrijednog milione dolara, Payne je dočarao na takav način da je to jednostavno nemoguće a ne zbližiti se i suosjećati sa situacijama, likovima i njihovim emocionalnim stanjima. Vješto baratajući sa melanholijom i zabavom Payne je snimio film o otkrivanju sopstvenih nedostataka i pronalaženju njihovih rješenja pun topline, humora i ljepote koja proizlazi i iz pokušaja glavnih likova da učine stvari boljim.

Glumci u sporednim ulogama kakvi su Nick Krause kao Sid –Alexandrin momak, za kojeg isprva smatrate da je totalni idiot, Robert Forster – čangrizavi, namćorasti i ratoborni otac Clooneyeve supruge (odlična scena sa mladim Krauseom), Beau Bridges u ulozi rođaka materijaliste Hugha, te Judy Greer kao supruga čovjeka koji je imao aferu sa Clooneyevom ženom, svojim su glumačkim performanasama živo portretirali likove koji se nađu u dodiru sa protagonistima –Clooneyem, Woodleyevom i Millerovom.

Alexander Payne je sa Nasljednicima uspio da napravi, prvenstveno zahvaljujući direktoru fotografije Phedonu Papamichaelu koji je radio sa Payneom na filmu Sideways (Stranputica), prelijepu razglednicu Havaja protkanu prelijepom muzikom sa pametnom i nadahnutom pričom o tragediji jedne porodice koja će ih na kraju spojiti i učiniti, nemoguće je poslužiti se izrazom –boljom, ali svakako kvalitetnijom porodicom.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
Prehodna
Paco de Lucia: A Journey - Pošten i emotivan hommage
Sljedeća
J. Edgar: (Ne)klasični biografski film o direktoru FBI-ja