Đanela Zlajina (ne) preporučuje: Annabelle: Creation

Đanela Zlajina (ne) preporučuje: Annabelle: Creation

Zlaje mi mog jedinog nećete vijerovat kako me neki dan nasanjka rodica jedna iz švrakina, ni umila se nisam ujtro kad eto ti nje na viber - kaže đanela oko moje, ti si ono kad si mala bila plaho volila lutke, hoš da ti dam kartu za film o nakoj u koju je šejtan ušo -gluho i daleko bilo, kakav sad šejtan, nešta mi zazvoni u glavi – rodice jel to o onom čakiju – kakav bona čakija, ženska lutka, ime joj arabela, heklana joj haljinica i šeširić! Ja zanijemila, reko oko moje ako je heklano na njoj a šejtan u njoj to ne more ne valjat! Haha bolje bi mi bilo nogu da sam slomila niz logavinu kad sam pošla na otu amabelu, džaba što se i raje dosta nasanjka sa mnom, nikaka to meni utjeha nije...

elem radnja se u nekoj p'ustošiji zbiva, pe'šest cura jetima bez iđe ikog svog i nakva časna sestra crnkinja dolaze kod seljaka i žene mu, njihovu šćer nekad auto satralo i sad oni primaju tu djecu eto da ih želja mine za tom malom boničko, hajd fino oni njih dočekaše kad u neka doba jedna od otih cura nabasa na tavanu na velku lutku s izbuljenim očima i podočnjacima – sjetih se ja odma čakija, ko da mu je sestra – i baš u nju vidi se šejtan da je ušo, stade ona ganjat ote cure po kući, po šupi, jednu ubaci u bunar, jednu diže na plafon i samo od nje cipela osta i zveknu dole – uči ona časna šta zna i šta ne zna, moli se bogu al bogami slabo sve to pomaže – arabela ne popušta! Još je ljepo priupita ova fina jedna mala s plavom kosom – kako ti mogu pomoć arabela, šta hoćeš od nas – a ova joj ni pet ni šest TVOJU DUŠU!

Gluho bilo, čitav film trka po kući, iz sobe u sobu, s tavana u špajz, iz špajza u šupu, ko da nije dosta arabele i nakvo strašilo u šupi oživi i krenu i ono da ih ganja oko kuće...meni sve to posta smješno svega mi, jes me trznulo izpočetka kad je arabela glavu pomolila ono prvi put al poslje smijurija...čuh da se i djeca mi neka iza leđa počeše smijat, kažu ovo šega brate moj, prevareni smo, saću tražit pare da mi vrate na blagajni...drugi kaže ne brukaj nas šta je tu je, zaj..... nas - drugi put neće...a kad kraj dođe odvali se cjelo kino cerekat, ko pop je biva sad iz amabele istjero šejtana i pita onu djecu hoćel koja od vas sad uzet lutku, ništa joj više nije i ubaci je u gepek...hahahah zlaje mi mog neće mi ljudi vijerovat kad ovo budem pričala, misliće il da sam sve to sanjala il bila na drogama...sihir je nakav jal nada mnom jal nad ovim kinom jer dobra filma potrefit ne mogu da se ubijem

Prehodna
Filmovi s ruba: The Swarm
Sljedeća
Filmovi s ruba: Things to Come