Piše: Sead Vegara
Sentimentalo i sanjalački toliko realističan da je jednostavno toliko brutalan, La La Land (2016) je nevjerovatan film. Ostvarenje Damiena Chazellea za protagoniste ima Emmu Stone i Ryana Goslinga, te predstavlja istrošenu holivudsku formu kao što je mjuzikl na nov i svjež način. Riječ je o ljubavnoj priči između glumice sa nastojanjima da se probije u Hollywoodu i jazz pijaniste čiji je san otvoriti vlastiti jazz klub, smještenoj u modernom dobu koja na prelijep način odražava moć umjetnosti (muzike, glume i filma). Film koji govori i toliki akcenat stavlja na to da je potrebno sanjati i što je još važnije ne odustajati od svojih snova sjećajući se svakog uspona i pada na putu pri ostvarivanju (ne)dostižnog. Begin Again (Pjesma koja ljubav znači, 2013) film je irskog reditelja Johna Carneya i predstavlja priču prožetu muzikom koja poput Chazelleovog La La Landa slavi samu umjetnost, što film, što muziku.
Pjesma koja ljubav znači; režija: John Carney; uloge: Keira Knightley, Mark Ruffalo, Adam Levine, James Corden, Hailee Steinfeld; 2013.
IMDb rejting: 7.4/10
Rotten Tomatoes rejting: 83%
Na nevjerovatan način, gotovo pa pionirski posložena priča počinje iz jedne perspektive, samo da bi nakon što završi krug ustupila mjesto drugoj i na kraju dovela do dotjerane verzije ispričavši očaravajuću storiju o propalom muzičkom producentu i aspirirajućoj muzičarki u njihovom pohodu na muzičku scenu New Yorka. Producent je Dan (Mark Ruffalo), koji taj dan ostaje bez posla i u samodestruktivnoj misiji opijanja slučajno nabasa na djevojku Grettu (Keira Knightley), koja također prolazi kroz težak period u životu, a koja će se popeti na scenu u kafiću i odsvirati jednu svoju pjesmu.
Na ingeniozan način reditelj i scenarista Carney upriličio je scenu u kojoj Dan iz svoje perspektive sagledava cijeli nastup Grette, imaginarno uključujući postepeno ostale instrumente u njenom performansu kompozicije koja je sama za sebe otkriće. Nakon što sagledamo priču iz Grettine tačke gledišta, došla je iz Londona u New York zajedno sa momkom Daveom (Adam Levine) sa kojim je i o kojem je napisala nekoliko pjesama, samo da bi je on prevario, a ona otišla starom prijatelju Steveu (James Corden) na konak i naposljetku u kafić u kojem će izvesti svoju pjesmu.
Kada ispriča i počne priču na toliko originalan način, reditelj poput Johna Carneya, ostatak će učiniti toliko savršenim i autentičnim da jednostavno prosjedite cijelo trajanje filma, nešto manje dva sata, u tolikom uživanju i sevdahu da je to prosto nevjerovatno. Došavši na ideju da, nakon što ih u Danovoj muzičkoj producentskoj kući odbiju, album snime na stvarnim lokacijama u New Yorku sa autentičnim gradskim šmekom, svim zvucima grada, lošim i dobrim, oformit će bend i krenuti u avanturu. Gretta će se pak pokazati kao prava sagovornica Danovoj mladoj kćerki Violet (Hailee Steinfeld), na što će i sam tata dobiti dodatne poene kod kćerke.
Da biste osjetili začaranost pokretnim slikama koje Carney stvara trebate imati, prije svega oko za lijepo, pa onda i uho podešeno na pravu frekvenciju, jer ono čime nas reditelj obasipa u velikim količinama jesu upravo prelijepi vizuali i očaravajuća, dražesna muzička podloga. Istinska filmska ljepota.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
