Alban Ukaj je za ulogu u bosanskohercegovačkom filmu Pun mjesec u režiji Nermina Hamzagića osvojio nagradu za najboljeg glumca na festivalu u Cottbusu u Njemačkoj, a film je na tom festivalu osvojio i ekumensku nagradu žirija. Film je bio nominovan i za Europsko otkriće godine 2020. Europske filmske akademije. Pun mjesec dostupan je na VoD platformi kina Meeting Point: Ondemand.kinomeetingpoint.ba.

Film se snimao…

…U zgradi RTV doma u Sarajevu, u jednoj od najzanimljivijih zgrada u ovom gradu, koja je nažalost iskorištena u samo 30 posto kapaciteta. Mi smo u 15 noći snimanja uspjeli otkriti i ostalih 70 posto neiskorištenog dijela zgrade. Osjećao sam se kao dijete u nekoj dobro smišljenoj igrici, animaciji. Bez obzira što su te noći bile naporne, ipak sam uživao na snimanju.

Snimanje ću pamtiti po…

… po tome što se radilo s velikim entuzijazmom. Znam da zvuči kao kliše, ali stvarno to mislim. To je jedan od najdragocjenijih trenutaka u ovoj mojoj kratkoj karijeri u kinematografiji. I snimatelju, direktoru fotografije Amelu Đikoliju je to bio prvi film, bio je to prvi dugometražni film reditelju Nerminu Hamzagiću, meni je bila prva glavna uloga u Sarajevu, u Bosni. Tu energiju koja je postojala za vrijeme snimanja neću nikada zaboraviti.

Scena zbog koje se uvijek nasmijem…

… To je scena u podrumu u WC-u gdje Hamza, lik koji igram, maltretira maloljetnike. U međuvremenu smo tokom proba promijenili imena likova i u dogovoru s ostalim kolegama glumcima, dogovorili smo se da ti neki šamari budu malo realniji, jači, da možemo reagovati na druge (smiješak). U tom poletu malo sam intenzivirao šamare i dešavalo se par puta da im ‘fulim’ imena (smijeh). I onda Kemo kaže ‘Stop! Ajmo ispočetka, fulio je ime’. Tako da mi je to uvijek nekako… em mi je žao, ali mi je i smiješno.

Rastuži me…

… što nemamo priliku da češće nešto tako radimo, da češće kreiramo u toj atmosferi i rastuži me što više ne snimamo.

Prvi put u kinu…

Prvi put sam bio u kinu nekad… Dajdža me u Prištini poveo u kino koje se zvalo 'Bratstvo i jedinstvo'. Gledali smo, mislim, Brucea Leeja. A prvi put da se sjećam da sam otišao s prijateljima u kino – vjerovatno je nešto bilo i ranije, ali ja da se sjećam tog osjećaja kina kojeg neću nikad zaboraviti je kad smo gledali “Pulp Fiction“ ili kako su ga kod nas preveli ‘Petparačke priče’. Znao sam skoro 60 posto dijaloga tog filma napamet, kojeg vjerovatno i dan-danas pamtim.

Pandemija je za mene…

… za mene, vjerovatno za sve, je jedna kolektivna, globalna depresija, neki reset ljudskog soja koji se nadam da će nešto pametno izvući iz ovoga, ali nešto sigurno što će nas obilježiti i po čemu ćemo dijeliti vrijeme, nažalost.

Aktivizam i umjetnost – mijenja li umjetnost svijet?

Mislim da to jedno bez drugog ne može, da smo mi, pogotovo na ovim prostorima koji se bavimo ovom profesijom, dužni da reagujemo na anomalije našeg društva. Možda je to i jedan od motiva zašto se bavim ovom profesijom.

Gledajte film “Pun mjesec” na Ondemand.kinomeetingpoint.ba jer…

… jer je „Pun mjesec“ jedan od filmova koji govori o temama koje nas zadnjih nekoliko godina uznemiravaju u okruženju u kojem živimo i gledajte ga zato što pripada jednoj novoj generaciji vrlo talentovanih ljudi – tu mislim na redatelja Nermina Hamzagića i direktora fotografije ili snimatelja Amela Đikolija. Čini mi se da pripada jednom novom načinu promišljanja i tokova kinematografije Bosne i Hercegovine. I gledajte ga zato što je urađen sa puno ljubavi, i bez skromnosti mogu reći sa puno lijepih glumačkih kreacija. Zbog toga sam stvarno ponosan.