Grad Bihać nije sebi dozvolio da bude “crna ovca“ pa da izostane za većim mjestima koji u ljetnim mjesecima organizuju tzv. kulturna ljeta, prije svega što sam grad s okolinom obiluje brojnim spomenicima kulture kao i neviđenim prirodnim ljepotama („Nema Bihaća bez bistre rijeke Une, kao što ni Una ne bi bila ono što jeste da nije grada Bihaća“), te je u tom kontekstu po peti put od 19. do 24. augusta organizirano izdanje Avanura Film Festivala (Avant&Una, 2023).
Bez mnogo pompe, glamura i šepurenja filmskih zvjezdica, samo uz prigodan vatromet, Festival je trebao da otvori film Ahmeda Imamovića “Umri prije smrti“, ali je zbog pomjeranja programa SFF-a i nemogućnosti da barem dio ekipe ovoga filma dođe u Bihać, projekcija filma pomjerena za treći festivalski dan, zamijenivši se s filmom “Escort“ redatelja Lukasa Nole. Tako je u tamičarskoj konkurenciji prikazano šest filmova (“Umri prije smrti“, “Escort“, “Ekskurzija“, “Hotel Pula“, “Kajmak“, “Sirin“, i van kokurencije “Bazen beskraja“), a zadatak festivalskog žirija (Vesko Kadić, Amira Kudumović i Feđa Štukan) bio je da između ponuđenih filmskih dijela, ne baš stilski ujednačenih, istakne samo jednog pobjednika, što je na kraju, čast da dobije Grand Prix Festivala “Unska sirena“, pripalo filmu “Ekskurzija“ redateljice, rođene Sarajke Une Gunjak.
Tema filma je zanemarljivi odnos društva prema adolescentima, a žiri je naglasio “da se vrijednosti filma odnose na pronicljivi redateljski rukopis, doduše samo u narativnoj formi, koji secira stanje školaraca koji su, umjesto brige kako i gdje otići na ekskurziju, primorani da učestvuju u problemu u kojeg je zapala jedna učenica“. Inače, film je prikazan na SFF-u kao Gala projekcija van konkurencije u Takmičarskom programu, a imao je projekcije na svim mjestima u gradu koja imaju program u “otvorenom kinu“.
Glavnu nagradu u Takmičarskom programu osvojio je film Ahmeda Imamovića “Umri prije smrti“ koji je također prikazan na SFF-u, očekivano van Takmičarske konkurencije, što na taj bezumni potez treba odgovoriti “vječna“ selektorica Elma Tataragić. U odnosu na sve prikazane filmove Imamovićevo djelo odlikuje se beskrajnim autorskim znanjem povijesti svjetske kinematografije čiji su vizualni segmenti odlično uklopljeni u avanturu glavnog lika filma, ginekologa izgubljenog u vremenu i prostoru današnjice. Dotični ginekolog (Adnan Hasković) organizira vlastitu sahranu, a film u formi antipriče, kako je istakao žiri “svoj smisao bazira na nadrealnoj slici koja većim dijelo karikira samo stvarnost i likove koji u njoj nastoje da opstanu“.
Lošiju selekciju, u odnosu na igranu, vidjeli smo u Takmičarskom dokumentarnom programu koji je obilovao filmovima sličnim TV reportažama: “Jagodina“, “Plava priča-Đilda“, “Dule Savić: a u Londonu muk“ i “Sonja“. Selektor ovog filmskog roda trebao je da ovu vrstu filmova stavi u posebnu selekciju, kako bi istakao bitnu razliku u pravljenu filmskog dokumenta koji nema neke posebice umjetničke vrijednosti, a koja je evidentna u dokumentarnom zapisu vidnih estetskih kvaliteta.
Isti, već pomenuti žiri nagradu za najbolji dokumentarni film dodijelio je ravnopravno filmovima “Petrinja“ hrvatskog filmskog redatelja Branka Schmidta, i “Kale“ bh. redatelja Bojana Filipovića. Prvi film bavi se temom “izbjeglica u svom gradu“, a odnosi se na građane Petrinje koji nakon katastrofalnog zemljotresa ostaju bez svojih domova, te još uvijek žive u kontejnerima, u neljudskim uslovima koji su humaniji u nekim hrvatskim azilima za izgubljene pse. Schmidtova režija, uz odličnu kameru (Dario Hacek) i glazbu (Mirna Bičanić), primjeri su kako jedna tema može filmski da se obradi, a da ne sliči TV reportaži. Film “Kale“ je posveta novinaru Nisvetu Džanki, a karirana crno-crvena košulja koju je uvijek na snimanju nosio “postala je simbol njegovog lutajućeg traganja za zanimljivostima u kojima su predstavljeni obični ljudi, koji žive u neobičnim životnim uslovima“, rečenica je kojom je žiri opravdao svoju odluku.
Prijatno iznenađene vidjeli smo u filmovima kratke igrane forme, a žiri (Davor Sabo, Selma Gusinac i Kerim Čutuna) donio je odluke u nekoliko kategorija. Za najbolji turistički film izabran je ”Via Dinarica” (Zehrudin Isaković), najbolji self-made film je “(X-MEN)” (Sead Vegara), dok je najbolji kratki film “Očevina” (Stefan Tomić). Djelo “(X-MEN)“ redatelja Seada Vegare, koji je veoma ozbiljno i sa velikim filmskim predznanjem dočarao atmosferu jednog video-kluba, u kojem četiri lika svojom igrom koja je u interakciji s filmovima na policama videoteke, filmskom gledatelju dočarajavu dane koji su preko DVD-a bili jedina spona sa zbivanjima u filmovima što su dominirali u filmskom svijetu.
Paralelno s odvijanjem filmova Takmičarskog programa Festivala, trajala je radionica “Razvoj scenarija“ koja već drugu godinu posvećuje autorima koji su na Konkursu scenaristička građa Fondacije za kinematografiju Sarajevo proglašeni najuspješnijim projektima za dugometražni igrani film. Radionicu je vodio prof. dr. Nedžad Ibrahimović, a usporedno s ovom radionicom dešavala se i platforma čiji su učesnici autori iz Bihaća bili u prilici da slušaju “sadržaj i analizu filmske priče kroz sinopsis i scenarij“. Početnike, koji su predstavili svoje zanimljive priče, na edukativan način vodio je do krajnjeg cilja “realizacija projekta“, kojem slijedi još suočavanje s filmskom publikom, stručni saradnik na ovom projektu, Vahid Duraković.
Potrebno je naglasiti da je na ovom Festivalu predstavljeno anti-ratno (prvih 80 stranica) književno djelo “Blank“ čiji autor Feđa Štukan, poput balkanskog glazbenika Merlina, obilazi festivale, sajmove knjiga i menifestacije u kojima on govori o knjizi za koju smatra da je vrijedna da se pretoči u filmsko djelo.
“Festival je uspio ako predstavi uspješna filmska djela“, krilatica je s kojom zaršavamo ovaj kratki osvrt na ovogodišnje jubilarno peto izdanje Avantura Film Festival “Avant&Una“, kojeg je zatvorio radno agilni direktor Mirsad Ćatić-Čuperak riječima da očekuje mnogo bolje izdanje dogodine, jer iza direkcije Festivala stoji petogodišnje iskustvo organizovanja manifestacije koja ima za cilj postojanja “filmske čarolije“ učiniti Bihać “otvorenim filmskim gradom“ koji ima, zahvaljući rijeci Uni, sve predispozicije da bude dio scenografskog rješenja za eventualne domaće, pa i inozemne filmske produkcije.
V.K.
