32. SFF: “Foreign Tongue“

Piše: Sead Vegara

Jedan istinski filmski dragulj našao se u selekciji BH film ovogodišnjeg 32. Sarajevo Film Festivala. Riječ je o filmu Foreign Tongue (Strani jezik, 2026) reditelja i scenariste Borisa Mojsovskog, svojevrsnoj romantičnoj komediji, koja na veoma autentičan, simpatičan i humorističan način približava svijet imigranata u Kanadi iz perspektive Kanađanke Kathy (Kimberly-Sue Murray), mlade žene koja doživi nesreću i nakon koje se probudi iz kome pričajući na engleskom sa tvrdim akcentom, gotovo ruskim. Doktor će je uputiti u njeno trenutačno zdravstveno stanje govoreći kako je riječ o vrlo rijetkom slučaju, 78. po redu u cijelom svijetu, sindromu gdje se nakon kome osoba probudi i priča sa njoj nepoznatim akcentom.

Strani jezik; režija: Boris Mojsovski; uloge: Kimberly-Sue Murray, Cynthia Ashperger, Steve Byers, Janet Porter; 2026.

Prije nesreće Kathy je bila umorna od života i traganja za pravim muškarcem, utapala svoju tugu u lošem vinu, a sada se igrom slučaja nađe u poziciji da živi drugi život. Život, kako će je čistačica u bolnici, Višnja (Cynthia Ashperger), gdje je Kathy hospitalizirana, instruirati da prihvati identitet Emine, djevojke porijekom iz Sarajeva iz kojeg je pobjegla dva mjeseca nakon početka agresije, da bi kasnije stigla u Kanadu. Tako će opravdati akcent, dok će je Višnja porijeklom Bosanka i iz Sarajeva, sve više uvoditi u društvo koje je u glavnom sastavljeno od imigranata u kojem će se Kathy, sada Emina, savršeno uklopiti.

Naravno, da bi film opravdao reputaciju romantične komedije, tu će upoznati odmjerenog i naočitog Davida (Steve Byers), sa kojim će (za)početi romansu samo da bi se kasnije našla u nezgodnoj situaciji gdje će biti potrebno da kaže istinu. Kathy/Emina će putem svog posla koji je u biti neka vrsta biroa za zapošljavanje pomoći nekolicini imigranata učesnika škole engleskog jezika, koji će je time još više zavoljeti i prihvatiti kao svoju.

Nadasve je zanimljiv put koji je film prošao do svoje realizacije. Isprva je to bio mjuzikl koji je Cynthia Ashperger, inače rođena Zagrebčanka, napisala i izvela još davno pred pandemiju korona virusa, samo da bi poznanica reditelja Mojsovskog, rođenog Sarajlije, uputila na predstavu, a on stupio u kontakt i počeo da radi na scenariju zajedno sa Cynthiom. Mnogo što-šta je promijenjeno u odnosu na originalni tekst, ubačeni su apokrifni citati psihonalitičara Carla Junga, davajući filmu notu magijskog realizma, ali ono po čemu će se pamtiti i u čemu ćete zaista uživati gledajući jeste upravo sama glumačka igra i rediteljska nepretencioznost.

Učinivši film lakim za gledanje, konstruišući i ispisujući scenarij na način da glumci sa lakoćom i uvjerljvošću izgovaraju replike i dijaloge, što se da itekako primijetiti u slučaju Kimberly-Sue Murray, koja je savršeno usvojila i izvela akcent, scenaristički duo Mojsovski i Ashperger, kreirali su ostvarenje koje je trebalo da se pogleda na velikom platnu u Open Air kinu jer zaslužuje veliku publiku, umjesto u maloj sali sarajevskog Cineplexxa. Za kraj, još treba spomenuti i minijaturu Jasmina Gelje, koji je fan-tas-ti-čno odigrao ulogu vlasnika kanadskog restorana nazvanog prema glavnom gradu BiH.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje    

Prethodna
32. SFF: "Udovac"