25. SFF: Kiril Mikhanovski – Give me Liberty

Piše: Nino Romić

Kinoscope program na ovogodišnjem SFF-u otvorilo je djelo Kirila Mikhanovskog, zvučnog i nadahnutog naslova, Dajte mi slobodu. Ovo su poznate riječi jednog američkog revolucionara, nadaleko poznate, ali u sklopu radnje i konteksta filma kojem su nadahnule ime, ova sloboda je sloboda od neizbježnog užasa svakodnevice u kojoj nalazimo naše glavne i sporedne likove. Ali više od toga, Dajte mi slobodu je filmski melem za dušu jednog filmoljupca i pohoditelja kino-dvorana, budući da svojom mješavinom duhovitosti i britkosti uspijeva povesti gledatelja na istu ludu vožnju u koju se upuštaju likovi na platnu.

Radnja i opisana vožnja započinju rano ujutro, dok glavni lik Victor, Vic (Chris Glaust), pokušava dići na noge svojeg nagluhog djeda koji ujedno pati i od poodmakle demencije. Uprkos tome što dolazi iz porodice klasičnih muzičara, porijeklom iz nekadašnjeg Sovjetskog Saveza i naklonjenoj intelektualnim podvizima, Vic za život zarađuje prevozeći osobe sa raznim vrstama i stepenima invaliditeta. Sudeći po podočnjacima dovoljno krupnim i teškim da se koriste kao utezi na vagama Gradske tržnice, prilike ne maze Vica previše, a njegovo jutro započinje i nastavlja se nizom naizgled nasumičnih nevolja, od kojih bi se svaka lako mogla opisati ponaosob sa riječi katastrofa, uz pratnju epiteta kozmičkih razmjera.

Vic je primoran u službenom vozilu prevesti ožalošćene susjede i djeda, kako bi ih dovezao na sahranu djedove nekadašnje dragane, sve dok zbrinjava korisnike ka njihovom odredištu. Na tom putu susrećemo pregršt šarolikih likova, među kojima su Tracy (Lauren Spencer), mlada Afroamerikanka vezana za kolica, koja pati od degenerativne bolesti, te Dima (Maxim Stoyanov), koji se najbolje može opisati sa klasičnim sarajevskim naslovom cara raje.

Dnevna vožnja zauzima osamdeset posto trajanja filma, a njome ćemo upoznati glavne likove, Vicovu i Tracynu porodicu, te sličnosti i razlike među njima.Okosnica filma je niz slučajnosti koje su redom zadesile Vica, Tracy i Dimu, a scenario ih vrlo vješto i poletno predstavlja i povezuje naracijom od strane jednog nepokretnog korisnika Vicove službe. Taj niz presijeca dešavanja u Sjedinjenim Državama i društvu Milwaukeeja, najvećeg grada savezne države Wisconsin, smještenog na tromeđi velikih ravnica unutrašnjosti SAD-a, regiona Velikih jezera i oblasti starih atlantskih država.

Vrhunac filma je povezan sa spoznajom na koju Vic slučajno nailazi, nakon što sreća ili neka viša sila završe sa premetanjem njegovog rasporeda vožnje. A nakon što se vožnja okonča, i gledatelji će se naći, bez sumnje, licem u lice sa sličnim zaključkom. Gledanje Dajte mi slobodu nije preporučeno – obavezno je!

Prethodna
25. SFF: Levan Akin - And then We Danced
Sljedeća
25. SFF: Stephan Komanderev - Rounds