Piše: Sead Vegara
Kolega sa portala Al Jazeera Balkans, Mario Pejović je radio tekst o svjetskoj kinematografiji za koji mu je trabala izjava, te me je kontaktirao ne bih li mu poslužio kao izvor. Rado sam se odazvao pozivu. Filmski portal Filmofil koji sam uređivao (i uređujem i dan-danas) postojao je već dvije godine, a to je bilo sredinom 2016. godine, kada sam kao spoljni saradnik Oslobođenja pisao tekstove o filmu i filmskoj umjetnosti.
Upitao sam kolegu Pejovića da li postoji mogućnost angažmana za portal Al Jazeere. Da dugu priču učinimo kratkom, uspio sam sa urednicama, sada već rahmetli Snježom Mulić-Softić i sada Svjetlanom Mustafić-Krupić, dogovoriti par tema i počeo sam sa radom. Nakon početnih trzavica, ustalio sam se kao spoljni saradnik za film, pišući povremeno i o drugim temama, iz domena kulture, naravno, a znalo se desiti da u jednom mjesecu imam i po šest tekstova.
Godina je bila 2019. kada me je to februarsko jutro na mailu dočekao poziv za saradnju sa Al Jazeera Balkans Documentary Film Festivalom. Prijatno iznenađen, stupio sam u kontakt sa njihovim PR-om, Nadirom Dacić i dogovorio sastanak. Bio sam još više iznenađen kada mi je Nadira rekla da su spremni finansijski poduprijeti saradnju, jer sam navikao na standardno: “Žao nam je, nemamo novaca da vam platimo, ali...“ U svakom slučaju, uspjeli smo dogovoriti praćenje 2. AJB DOC-a na Filmofilu, te smo polako i sigurno spremali sve za drugo septembarsko izdanje. Mjeseci su prolazili, obavještenja o Festivalu su redovno išla na Filmofilu i konačno je došao taj 20. septembar kada je svečano otvoreno 2. izdanje AJB DOC-a.
Festival je po drugi put organizovala televizijska kuća Al Jazeera Balkans, u saradnji s Al Jazeera Media Networkom i Al Jazeera Media Instituteom, a sekcije na Festivalu su činili: Takmičarski, Last Minute Cinema i AJB Prikazuje. Nakon četiri dana ispunjena konstantnim pohođenjem hrama sedme umjetnosti na projekcije, treba li napominjati, odličnih dokumentaraca, 24. septembra proglašeni su pobjednici, a autorima su nagrade dodijelili direktor Festivala Edhem Fočo, direktor AJB-a Tarik Đođić, programski žiri u sastavu Lejla Dedić, Sead Kreševljaković i Đani Hasečić, te takmičarski žiri u kojem su bili Ademir Kenović iz Bosne i Hercegovine, Thierry Detaille iz Belgije, Victoria Bruce iz Sjedinjenih Američkih Država, Ivana Pauerova iz Češke i Adel Ksiksi iz Al Jazeera Documentary Channela. Svakako, recenzije probranih ostvarenja napisane su i objavljene, a na tome smo vrijedno radili kolega Nino Romić i ja, dok će se kasnije pridružiti i kolegica Marinela Domančić. Na obostrano zadovoljstvo saradnja je uspjela u svakom pogledu i ista je nastavljena i sljedećih godina. Samo su se lokacije mijenjale, što zbog pandemije korona virusa, što zbog prebacivanja projekcija u drugi multiplex, iz nekadašnjeg Cinema Cityja u novi Cineplexx Sarajevo.
Par mjeseci pred Novu godinu, 2025, na izvodu iz banke dočekalo me je iznenađenje. Kako ću saznati kasnije, urednici na Al Jazeeri su odlučili da povećaju honorar. Ali, slavlje je kratko trajalo jer su već u martu 2025. sa Al Jazeere obustavili saradnju sa svim spoljnim saradnicima. Ipak, saradnja sa AJB DOC-om trebala je da se nastavi prema dogovoru i sve je teklo svojim ustaljenim tokom. Samo nas je jedno ne tako davno jutro dočekao “hladan tuš“ u vidu vjesti da se Al Jazeera Balkans gasi, a time i Festival čije je osmo izdanje trebalo da se održi ovog septembra. Iznenadna vijest koja će potaknuti lavinu razloga “zbog čega“ i “kako“. U svakom slučaju, kako god, lijepo je bilo dok je trajalo.
