Sead Vegara

Divia: Vizualna poezija

Piše: Marinela Domančić Univerzalnošću pristupa i izdizanjem visoko iznad razine puke ratne svakodnevnice, Divia se uveliko razlikuje od svih drugih filmova. Redatelj Dmytro Hreshko kroz dokumentarne filmove pokušava preispitati svijet te pokazati gledatelju ono što neće vidjeti, ili uočiti, u običnom životu. O sebi kaže da ga priroda oduvijek fascinira, da voli životinje i krajolike, da je svaku priliku koristio za putovanja i da ga u ratu najviše boli gledati kako priroda pati.

Razvoj filmskih tehnika u američkoj kinematografiji

Piše: Lejla Panjeta Historija američkog filma je historija američkog sna: njegovih mitova, strahova i žudnji. Od Griffithovih moralnih freski do Nolanovih misaonih labirinata, film je prošao put od nevinosti do samosvijesti. Tehnologija se mijenjala. Zvuk, boja, CGI, streaming. Ali ostali su  isti impulsi: želja da se zabilježi osjećaj, moralna dilema, i pogled čovjeka u pokretu. Ono što se mijenjalo bio je ton: od mitskog prema refleksivnom, od spektakla prema introspekciji. Replika u filmu The Man Who Shot Liberty Valance John Forda: Kad legenda postane činjenica, štampaj legendu, govori o Americi, ali i o filmu. Kao da ga je čuo Christopher Nolan i dodao: Ili je barem izvrni.

The Running Man: Trči, Glene Powelle, trči

Piše: Sead Vegara Daleko od toga da ćemo u novom The Running Manu (Trkač, 2025) reditelja Edgara Wrighta gledati Glena Powella kako kao naslovni trkač Ben Richards prosipa one-linere kako je to činio Arnold Schwarzenegger u originalnom filmu iz 1987. Opet, daleko od toga da nećemo uživati u filmu, koji malo na svoju štetu pri kraju, iako bi trebao upravo suprotno, gubi na momentumu pretvarajući se u nešto što ne bi smio.