Piše: Edin Čusto
Sedamdeset i deveto izdanje filmskog festivala u Cannesu počinje u utorak, 12. maja, kada će šetalište La Croisette u ovom malom gradu na jugu Francuske ponovo postati epicentar filmskog svijeta. Stepenice Palais des Festivals, ogrnute crvenim tepihom, ugostit će svjetske filmske zvijezde poput Cate Blanchett i Tilde Swinton, ali i autore savremenog filma, one već priznate, kao i one koji su u usponu i koje filmska javnost tek treba otkriti. Cannes je i dalje festival koji pravi karijere, određuje pravac festivalske godine i često najavljuje buduće oskarovske kandidate i pobjednike.
Ove godine ta veza između Cannesa i Oscara dobija dodatnu težinu. Ovo je prvo izdanje Festivala nakon što je Američka akademija filmskih umjetnosti i nauka objavila nova pravila za kategoriju najboljeg međunarodnog dugometražnog filma. Pored dosadašnjeg sistema, prema kojem svaka država ili regija bira po jednog službenog kandidata, filmovi na neengleskom jeziku sada se mogu kvalifikovati i osvajanjem glavnih nagrada na odabranim međunarodnim festivalima. Za 99. dodjelu Oscara to su Zlatni medvjed u Berlinu, Busan Award na festivalu u Busanu, Zlatna palma u Cannesu, World Cinema Grand Jury Prize na Sundanceu, Platform Award u Torontu i Zlatni lav u Veneciji. Akademija je također promijenila način na koji se priznanje dodjeljuje. Nominovan će biti film, a ne država ili regija, dok će nagradu u ime kreativnog tima preuzimati reditelj.
Promjena dolazi nakon niza kontroverzi u kojima su političke, institucionalne ili strateške odluke nacionalnih komisija uticale na oskarovski put pojedinih filmova. Najpoznatiji noviji primjer je Anatomy of a Fall Justine Triet, dobitnik Zlatne palme 2023. godine, koji nije mogao biti kandidat za Oscara za najbolji međunarodni film jer je Francuska umjesto njega prijavila The Taste of Things. Film je kasnije svejedno osvojio Oscara za najbolji originalni scenarij, koji su potpisali Triet i Arthur Harari.
Upravo zato ovogodišnji Cannes neće biti samo mjesto premijera, crvenog tepiha i kritičarskih debata, nego i prvi veliki test novog odnosa između festivalskog prestiža i oskarovske sezone. Zlatna palma sada više ne znači samo najvažniju festivalsku nagradu godine, nego potencijalno i direktan put prema kategoriji najboljeg međunarodnog filma.
O ovogodišnjoj Zlatnoj palmi odlučivat će žiri kojim predsjedava južnokorejski reditelj Park Chan-wook. Uz njega će u žiriju biti Demi Moore, Ruth Negga, Stellan Skarsgård, Chloé Zhao, Laura Wandel, Diego Céspedes, Isaach De Bankolé i Paul Laverty.
Glavni takmičarski program okuplja 22 filma, među kojima se posebno ističu autori već duboko upisani u historiju Cannesa. Rumun Cristian Mungiu, dobitnik Zlatne palme za 4 Months, 3 Weeks and 2 Days, vraća se s filmom Fjord, pričom o rumunsko-norveškom paru, koji tumače Sebastian Stan i Renate Reinsve, a koji se s dvoje djece seli u zabačeno selo na sjeveru Norveške, nedugo nakon čega bivaju stavljeni pod sumnju za njihovo zlostavljanje.
Za Hirokazua Kore-edu, jednog od najprepoznatljivijih japanskih autora savremene kinematografije, Sheep in the Box bit će deseti film prikazan u Cannesu. Prethodno se sedam njegovih filmova takmičilo u glavnom programu, među njima i Shoplifters, dobitnik Zlatne palme 2018. i kasniji kandidat za Oscara za najbolji međunarodni film.
Cannes se ove godine vraća i nekim od svojih najpouzdanijih autorskih imena. Pedro Almodóvar, gotovo stalni gost takmičarskog programa, nakon prvog filma na engleskom jeziku, The Room Next Door, predstavlja Amarga Navidad (Bitter Christmas) na maternjem španskom jeziku. Iako za šest prethodnih takmičarskih filmova nije osvojio glavnu nagradu, Almodóvar je bio član žirija Festivala 1992, a 2017. godine i njegov predsjednik. Paweł Pawlikowski završava svoju tematsku crno-bijelu trilogiju o poslijeratnoj poljskoj historiji i identitetu filmom Fatherland, u kojem Sandra Hüller tumači glavnu ulogu.
Među rediteljima koji se vraćaju u Cannes nalazi se i Ryusuke Hamaguchi, čiji je Drive My Car 2022. osvojio Oscara za najbolji međunarodni film. All of a Sudden, njegov debi na francuskom jeziku, stiže u trenutku kada je Hamaguchi već jedno od najvažnijih imena japanske i svjetske autorske kinematografije.
Posebnu pažnju privlači i Arthur Harari, koscenarista filma Anatomy of a Fall i suprug Justine Triet. Njegovo treće rediteljsko ostvarenje, L’inconnue (The Unknown), u Cannes dolazi s dodatnim interesom upravo zbog rasprava koje je Trietin film otvorio o odnosu nacionalnih oskarovskih komisija, festivalskih nagrada i međunarodne vidljivosti.
U programu su i autori čiji se radovi već godinama vezuju za canneski ukus prema psihološkim, političkim i porodičnim dramama. Lukas Dhont u Cannes donosi svoj treći film, Coward, nakon filma Close, koji je 2023. bio nominovan za Oscara. Asghar Farhadi predstavit će svoj drugi film na francuskom jeziku, Histoires Parallèles (Parallel Tales), dok se Andrey Zvyagintsev vraća s filmom Minotaur, pričom o poduzetniku koji na pragu kolapsa firme saznaje za aferu svoje supruge.
Američko prisustvo u glavnom programu ove godine predstavljaju James Gray i Ira Sachs. Gray se po šesti put takmiči u Cannesu s filmom Paper Tigers, pričom u kojoj američki san i ruska mafija oblikuju film epohe o bratskoj vezi i porodici. Sachs, poznat po intimnim dramama s gej protagonistima, predstavlja The Man I Love, priču o glumcu iz New Yorka '80-ih godina prošlog stoljeća, kojeg tumači Rami Malek.
Značajan je izostanak Šveđanina Rubena Östlunda, za kojeg se očekivalo da bi mogao predstaviti film The Entertainment System Is Down. Međutim, film koji je još u postprodukciji nije bio spreman za ovogodišnji Cannes, pa se najvjerovatnije očekuje u glavnom programu sljedeće godine. Östlund je, zahvaljujući filmovima The Square i Triangle of Sadness, jedan od samo devet reditelja koji su dva puta osvojili Zlatnu palmu, u čijem društvu se nalazi i Emir Kusturica.
Iako glavni program okuplja niz već priznatih autorskih imena, ovogodišnja selekcija nije zatvorena prema novim glasovima. Čak 11 filmova potpisuju reditelji koji se prvi put predstavljaju u glavnom takmičarskom programu. Selekcija Un Certain Regard, s druge strane, ostaje prostor za formalne rizike, autore koji tek ulaze u međunarodni fokus i reditelje na početku dugometražnog puta. U ovoj sekciji nalazi se 19 filmova, od kojih je šest prvih dugometražnih ostvarenja njihovih reditelja. Program otvara film američke rediteljice Jane Schoenbrun, Teenage Sex and Death at Camp Miasma. Schoenbrun je kritički uspjeh stekla drugim dugometražnim filmom, I Saw the TV Glow.
Očigledan je manjak dugometražnih filmova zapadnog Balkana u zvaničnoj selekciji Festivala u Cannesu. Međutim, regionalno prisustvo ipak nije zanemarivo. U glavnom takmičarskom programu kratkometražnog filma odabran je srbijanski film Niko ništa nije rekao Tamare Todorović, dok je kratki film Tare Gajović, Preko praga, odabran u La Cinef, sekciji za filmove studenata filmskih akademija.
Srbija je predstavljena i u paralelnim sekcijama, tačnije u ACID-u, programu koji vodi Udruženje za distribuciju nezavisnog filma, filmom Promised Spaces Ivana Markovića, u koprodukciji Njemačke, Francuske, Srbije i Kambodže. Kroz dokufikciju, Marković prikazuje društvenu segregaciju i urbanističku transformaciju u Kambodži. Pored ACID-a, najznačajnije paralelne sekcije su Critics’ Week i Directors’ Fortnight. U Critics’ Week odabran je i film Dua kosovske rediteljice Blerta Basholli, jedan od sedam dugometražnih filmova u programu.
Za razliku od prošlogodišnjeg izdanja, kada je Cannes u programu izvan konkurencije imao i veliki blockbuster naslov poput novog nastavka franšize Mission: Impossible, ovogodišnja zvanična selekcija djeluje manje okrenuta spektaklu, a više autorskom filmu i međunarodnim imenima koja Festival tradicionalno pretvara u globalne događaje. Holivudski sjaj ipak neće izostati. John Travolta u Cannes donosi svoj rediteljski debi Propeller One-Way Night Coach, zasnovan na istoimenom romanu za djecu koji je napisao 1997. godine.
Cannes, naravno, nije festival publike u klasičnom smislu, nego industrijski i kritičarski centar moći; mjesto na kojem se filmovi prodaju, karijere ubrzavaju, a sada možda i direktnije trasira put prema Oscarima. Upravo zato ovogodišnji program djeluje kao snažna selekcija vrijedna pažnje: spoj priznatih autora, novih otkrića, regionalnih tragova i promijenjene oskarovske logike koja bi mogla dugoročno promijeniti značaj festivalskih nagrada. Festival u Cannesu održava se od 12. do 23. maja, a Filmofil će ove godine pratiti program i festivalska dešavanja direktno s Croisette.
