Sead Vegara

In the Grey: Guy Ritchie na autopilotu

Piše: Sead Vegara Jer, ako ćemo iskreno, Ritchie je slovio, i dan danas slovi, za reditelja koji ima specifičan i prepoznatljiv stil, te snima zanimljive i kvalitetne filmove. Sa Sivom zonom, Ritchie se doduše demantovao demonstrirajući daleko najslabije ostvarenje u zadnjih par godina. 

Inglourious Basterds: Remek-djelo Quentina Tarantina

Piše: Sead Vegara Ingenioznost šestog filma, Inglourious Basterds (Nemilosrdni gadovi, 2009), u režiji i prema scenariju jednog jedinog jedinstvenog Quentina Tarantina ogleda se u gotovo svakom mogućem aspektu. Kako je sam Tarantino jednom prilikom izjavio da je Leoneov The Good, The Bad and the Ugly (Dobar, loš, zao, 1966) film iz kojeg se (po)najviše može naučiti o samoj režiji, tako se nešto može reći i za njegov šesti rediteljsko/scenaristički uradak.

Moj komšija Elvis: Čovjek koji je živio muziku i za muziku

Piše: Sead Vegara Zaista je Lukić napravio sjajan posao dokumentovavši Duškovu dragu i brižnu priču, montiravši masu materijala zajedno sa direktorom fotografije i montažerom Alenom Crnogorčevićem. Nema se šta zamjeriti tvorcima dokumentarca Moj komšija Elvis, jedino možda da su iskoristili još snimljenog materijala i time učinili film dužim, jer ovako ostaje žal i želja za još par momenata provedenih uz sarajevskog Elvisa Presleyja – Duška Mandića.