Dziga Vertov

Duhovi Eisenstaina, Vertova i Griffitha u doba streaminga

Piše: Lejla Panjeta Film je nekada bio revolucionarni projekat. Tako su ga barem zamišljali Sergej Eisenstein, Vsevolod Pudovkin ili Dziga Vertov, dok su rezali celuloidnu traku sa makazama marksista. Za njih, film nije bio razonoda nego filozofija: sudar slika u dijalektičkom sukobu, buđenje masa kroz vizuelni šok. Na drugoj strani svijeta u to vrijeme D. W. Griffith je maštao da je film kao viktorijanski roman: sentimentalno razvučen, linearan i moralno utješan. A Dziga Vertov je vjerovao da Kino–oko može nadmašiti ljudsko, otkrivajući istinu mašinskom percepcijom. 

Ejzenštajn: Od montaže revolucije do kapitalističke reklame

Piše: Lejla Panjeta Jedna od ironija historije filma jeste činjenica da je Sergej Ejzenštajn, sovjetski reditelj koji je film pretvorio u politički skalpel namijenjen radničkoj klasi, zapravo nenamjerno tvorac gramatike kojom nam korporacije prodaju gazirane sokove, šampone i osiguranje. Ejzenštajn bi se vjerovatno ugušio u vlastitom crvenom šalu sa srpom i čekićem kada bi vidio kako se njegova “intelektualna montaža”, koja je osmišljena da probudi proletarijat i radničku klasu danas koristi u tridesetsekundnim kapsulama komercijalne sugestije.

Šta je to eksperimentalni film?

Piše: Vesko Kadić (Povodom Pravo Ljudski Film Festivala 2015, Ars aevi, 11–16. studeni 2015.)  Iako je Oslobođenje priličan prostor ustupilo trajanju...