Making an American Citizen: Edukacija kroz film

making-an-american-citizenPiše: Lejla Panjeta

I danas industrija zabave koristi odredjene filmske narativne obrasce koje je  stanovila Alice Guy Blache, majka kinematografije, u svojim ranim radovima ispitujući edukativno-promotivne mogućnosti filmske primamljive i suptilne moralne pouke. U odnosu na društvo i publiku kojoj je namijenjen, igrani film kao masovni medij ima funkcije: zabave, edukacije i širenja poruke (idejno-umjetničkog karaktera i propagandno-političkog karaktera). Film nesporno pripada umjetnostima, ali ga načini distribucije, poruke, te stretegije za reakcije masovnog auditorija recipijenata, u globalizaciji društva svrstavaju u savremena sredstva komunikacije, kreirana principima propagandne i ideološkog manipulisanja masama. U tom kontekstu valja posmatrati i jedan od prvih propagandnih filmova – edukativni film o pravima žena, slobodi i sistemu jednakosti građana u SAD-u. Taj film pod nazivom Making an American Citizen napravila je Alice Guy Blaché.

Fabula je veoma jednostavna i podijeljena na šest poglavlja. Film se sastoji iz 10 scena, od kojih prva počinje totalom pejzaža u Rusiji gdje Ivan Orloff sa svojom ženom, koja sa magarcem vuče kola na kojima se on vozi, sreće grupu ljudi od kojih saznaje za mogućnost emigriranja u Ameriku. Već je u prvom kadru vidljiv rediteljski postupak koji slijedi i u ostalim scenama. Svaka scena se sastoji iz minimalno jednog kadra u kojem je izvedena promjena plana glumačkim mizanscenom (kadriranje u kadru) ili je radnja u sceni posmatrana iz najmanje dva rakursa – kadra (kamera se pomjera u odnosu na radnju desno-lijevo). Posljednji kadar u kući Orloffovih u Americi završava sa ameriken planom. Scene se odigravaju u interijeru (kuća, sudnica, policija) ili eksterijeru (put, pristanište, bašta, mjesto prisilnog rada).  Radnja priče je jednostavna: muž koji se nasilno ponaša prema svojoj ženi (tuče je, urla na nju, tjera je da kopa, nosi teret, vuče kola, skida mu cipele) promijeniće se kroz tri lekcije koje će mu dati američki građani (komšija, slučajni prolaznik, kočijaš, građani privučeni galamom) i konačno kroz četvrtu lekciju (suđenje i odvođenje na prisilni rad) potpuno izmjeniti svoj odnos prema ženi tako da će se njihove uloge u braku promijeniti (muž će ubuduće kopati i raditi teške fizičke poslove). Nakon lekcija (savjeta) od kojih „profitira“, kako stoji u jednom telopu, Ivan Orloff je „Completely Americanized” – grli, ljubi i pazi svoju ženu, sa kojom u miru pristupa zajedničkom obroku koji je ona spremila, zagrlivši je prije molitve Bogu. U posljednjoj sceni upotrebljena je sinhrona montaža:  interijer kuhinje u kojoj žena sprema ručak, eksterijer bašte u kojoj muž radi, izlazak žene na terasu i njihov zajednički ulazak u kuću, potom u kuhinju.

making-an-american-citizen_Pored dramske strukture kadriranja, filmske naracije i vremena (Griffithovo Rođenje jedne nacije nastalo je 1915, a film Blachéove 1912. godine) vidljiva je i osobenost karakternog nijansiranja likova. Veoma suptilno upotrbljeni su i osnovni postulati propagandnog definisanja karaktera - negativac vs. pozitivac predstavljen je glumačkim i kostimografskim rješenjima. Ivan Orloff je personifikacija medvjeda i stereotip Rusa sa dugom masnom bradom i kosom, gunjem i šubarom, kojeg treba da „oplemene“ i „poduče“ civiliziranom ponašanju gospoda u šeširima i kravatama. U tome će uspjeti i priča završava sretno u ljubavi, miru i prisjećanju na Božiji zakon i ponašanje prema bližnjem. Očito je da bi medvjed ostao medvjed da nije amerikanizovan u civiliziranog čovjeka i da mu nije data lekcija o jednakosti polova, slobodi i ljudskim pravima, koji se poštuju u „obećanoj zemlji“. Dakle, film ne samo da propagira jednakost žena i opšta ljudska prava i slobode, već pozitivan imidž nacije, države, građanskog društva i pravnog sistema SAD-a.

Lakoća i naivnost u prenošenju propagandnih poruka, kroz stvaranje emocije, navijačkog odnosa prema karakterima i radnji, te plasiranje moralne pouke  karakteristike su ovog edukativno-propagandnog filma. Pored brojnih navedenih umjetničkih kvaliteta i inovacija, ovaj film značajan je zbog svoje žanrovske odrednice i postulata koje inaugurira za propagandu u pokretnim slikama. Pioniri u ranoj kinematografiji prepoznali su ovu ubjeđivačku moć filma (Lumierov Ulazak voza u stanicu ili Wellsov Rat svjetova), jer na idejnom planu kinematografija može stvarati nacionalne i patriotske osjećaje i doprinositi očuvanju vrijednosti sistema. Edukaciju putem filmske naracije za kreiranje imidža američki mainstream film doveo je do savršenstva. Pored ostalih historijskih inovacija (naracija, montaža, studio, rad sa glumcima, filmski trikovi, zvučni film) obilato kinematografsko nasljeđe u promotivno-edukativnom žanru, sa jakom moralnom poukom, ostavila je Majka filma – Alice Guy Blache.

Lejla Panjeta je vanredni profesor iz oblasti filmskih studija, vizuelnih komunikacija i ideologije na Fakultetu umjetnosti i društvenih nauka Internacionalnog univerziteta u Sarajevu. Diplomirala je multimedijalnu režiju i žurnalistiku, magistrirala komunikologiju i doktorirala filmsku propagandu iz oblasti komunikacijskih nauka.
Prehodna
My Father’s Angel: Tektonski poremećaji u osjećajima
Sljedeća
Snowpiercer: Kritika i detaljna analiza društva