Galeb: Ostavština oca Jugoslavije

Piše: Nino Romić

Kako govori dojmljiva statistika koju navode autori Galeba, Ivan Živković i njegov tim, istoimeni brod pokojnog predsjednika bivše SFRJ je preplovio preko 150 hiljada kilometara na pučinama dva oceana te pristao u 29 luka duž obala tri kontinenta. Pored statusnog simbola, uloga Galeba je bila da predstavlja malen komadić Jugoslavije koji slobodno plovi svjetskim morem usred doba zaoštrenih odnosa tadašnje dvije velesile svijeta, na kursu od luke jedne članice Pokreta nesvrstanih do druge luke i druge članice.

Kako će se ispostaviti, Galeb će nadživjeti svog kapetana, pa i državu pod čijom zastavom je plovio decenijama. No, sudbina je odlučila da će svoje potonje godine provesti u nemirnoj luci političke simbolike, krmom u slavnoj prošlosti, a pramcem u nepoznatoj budućnosti. Ivan Živković naslovnom plovilu u svom istoimenom dokumentarnom radu pristupa uglavnom iz historiografskoga gledišta, pa je njegov film ustvari priča o dva Galeba – onom jugoslavenskom, primjerku svojevrsnoga socijalističkog baroka, te onom novom brodu, opremljenom i namijenjenom za komercijalne potrebe, ako ne već i komercijalne vode. Doduše, stari Galeb, kao ambasadorska galija dobiva prestižniji tretman u filmu, dok njegov moderni parnjak prvenstveno služi kao komentar na konačni ishod dugih putovanja prvog broda koji je nosio to ime.

Simbolika je sasvim na mjestu, a Galeb ne okolišava sa korištenjem iste. Historiografski vid filma je bez sumnje dovoljno potentan da zavrijedi pažnju od gledatelja, a sâm Galeb figurira kao vremenska kapsula u kojoj su pohranjena svjedočenja napora bivše Jugoslavije u osnivanju Pokreta nesvrstanih. Film i Živković toj materiji, ili barem njenom utjelovljenju u obliku broda, uglavnom blagonaklono. Na tom tragu, teško je odvojiti priču Galeba od Tita, kao ni Tita od Jugoslavije, pa s time teško pobjeći i od još jedne simbolike filma. Po smrti Josipa Broza Tita, Galeb kao sablastan predznak sudbine same Jugoslavije, postepeno nestaje iz vida strane i domaće javnosti.

Galeb je vrlo hitro tempiran dokumentarac sa svega nekoliko pauza za upijanje konteksta, no svoje trajanje u granicama TV-Cut formata koristi vješto i za nijansu bolje od svog neposrednog prethodnika, jučerašnjeg unosa u takmičarski program 3. AJB Doca. Istina, oba naslova dokazuju da ovaj format skrojen za televizijski program itekako može biti informativan i privlačan, ali konciznost teme pogoduje Galebu i Živkoviću u stvaranju jednog kompletnog dokumentarnog rada, što će većina gledatelja cijeniti više od jednog podrobnog uvoda u izvjesnu temu.

Galeb, kao i svi ostali dokumentarni naslovi koji su debitirali u programskim selekcijama 3. AJB Doc Film Festivala, ostaje dostupan gledateljima i virutelnim posjetiteljima festivala do 16. septembra.

Prehodna
Dijete ljubavi: Traumatična priča o maloj porodici
Sljedeća
Putinovi svjedoci: Potraga za Jeljcinovim nasljednikom