Piše: Mirnes Alispahić
Tehnologija je u današnje vrijeme dostigla neviđene vrhunce. Ono što je do prije samo desetak godina spadalo u domene naučne fantastike sada je tu, servirano na tanjiru, a naše je samo da otvorimo novčanike i platimo. Slobodno možemo reći da je tehnologija nova droga modernog čovjeka, jer rijetki su oni koji nisu postali ovisni o njoj. Novi mobiteli s novim sistemima, Androidi, aplikacije, kamere, "pametni" TV uređaji, bežično povezivanje svih uređaja po kući, društvene mreže, statusi, šerovanje, lajkanje i sve ostale silne gluposti. Znate šta hoću reći. Zaista su rijetki oni koji nisu poklekli ovoj novoj drogi.
U ovo vrijeme kada su nam sve moguće informacije na dohvat ruke uz samo jedan klik našeg miša i par riječi ukucanih na tastaturi, u vrijeme kada smo svjedoci neviđenih stvari koje možemo vidjeti na Internetu, a svjedoče propasti čovjeka kao ljudskog bića i čovječanstva generalno, u vrijeme kada je bitnije snimiti saobraćajnu nesreću i gledati kako gori automobil s dva čovjeka na svega desetak metara od vas te to postaviti na Internet, a ne pomoći ljudima, dolazi Charlie Brooker, TV genije iz Velike Britanije, sa svojom novom serijom, Crno ogledalo (Black Mirror, 2011.-2013.). Naravno, Brookera ne treba posebno predstavljati, ali u slučaju da niste čuli za njega, on je čovjek koji stoji iza još jednog genijalnog uratka, horor serije Big Brother živih mrtvaca (Dead Set, 2008.). Izvinjavam se na ovom slobodnom prijevodu serije, ali mi ništa pametnije ne pada na pamet.
Brooker je poznat kao komičar i satirist u rodnoj mu Velikoj Britaniji i to se može vidjeti i osjetiti u njegovim radovima, a u Crnom ogledalu je to dodatno naglasio. Crno ogledalo je serija koja se bavi nus pojavama konzumiranja tehnologije kao droge (ovo je donekle promijenjena izjava samog Brookera), serija koja kritički napada zaluđenost i ovisnost o tehnologiji i samo društvo koje to tako olako prihvata, serija koja se bavi moralnom propašću čovjeka i čovječanstva. Brooker se s Crnim ogledalom dotiče one mračne strane tehnologije, one koju nam niko ne želi prikazati, a koja je tu. Bilo da se radi o društvenim mrežama ili o hardverskim komponentama tehnologije. Tragično je to što bi napretkom tehnologije čovječanstvo trebalo napredovati, ali se ponekad moramo zapitati da li je to zaista tako? Da li ćemo napredovati ako dobijemo implantat u koji će biti smještene sve naše informacije i gdje će svaki naš korak biti praćen? Da li napredujemo ako nas prate po Internetu i znaju šta radimo u svakom trenutku? Naravno, ne moramo se brinuti ukoliko ne radimo ništa loše, tako barem kažu, ali šta ako poželi zloupotrijebiti te stvari? Šta ako tehnologiju iskoristimo u loše svrhe? Šta onda?
Činjenica je da nam tehnologija olakšava život i donosi dobru zabavu, ali tanka je granica između to dvoje. Tako se Brooker dotiče toga u trećoj epizodi prve sezone, u kojoj nam predstavlja novi vid zabave, implantat koji nam omogućava pregledanje uspomena u svakom trenutku. Šta ako neko psihički nestabilan to ne može podnijeti? Zamislite ljubomorne muževe i žene koji izvlače zaključke iz nekog sasvim besmislenog gesta? Također, Brooker se dotiče i kloniranja, koje je toliko potencirano i jedna od glavnih prednosti, kako to vole reći zagovornici kloniranja, jeste vraćanje izgubljenih voljenih osoba u život. Šta ako vratimo voljene u život? Da li su to zaista iste osobe? Možda i liče, ali jesu li to zaista oni?
Dotiče se Brooker i drugih stvari, ali ovo su samo neke kojim bih vam približio ovu zaistu genijalnu i uznemirujuću seriju. Naravno, pronaći će se ljudi koji će u ovoj seriji vidjeti samo loše i neće pronaći neki smisao; da, kvalitet serije varira i epizode nisu izbalansirane po tom pitanju, ali svaka od njih ima smisla, svaka od njih je priča za sebe i iz svake možemo izvući pouku i pronaći modernog čovjeka u svakoj od njih. Pogledajte i zaključite sami da li zaista zurimo u crno ogledalo društva, bilo da se radi o mobitelu, monitoru ili nečem sasvim drugom.
