Bad Trip: Andreov veliki prank

Piše: Luka Vlaho

Humor Erica Andrea pandan je onome što je jazz bio u muzici u trenutku kada se pojavio. Tko god je pogledao bar jednu epizodu njegovog „The Eric Andre Show“, parodiju koncepta televizijskog talk-showa, koja se od 2012. godine emitira na kanalu Adult Swim, može biti upoznat šta njegov humor podrazumijeva. Naslanjajući se na komičare poput Toma Greena i Martina Shorta, Eric Andre otišao je u pravcu apsurda, anti-komedije i tzv. prank humora. Gosti njegovog talk showa (ali i gledatelji) u većini slučajeva ne znaju šta očekivati od svog domaćina i voditelja. Nepredvidljivost je temeljna karakteristika svake vrste humora, ali nepredvidljivost Erica Andrea unikatna je upravo iz razloga što iza nje stoji besmisao. Gledatelji i „žrtve“ njegovog humora ne mogu predvidjeti kada će se nešto smiješno desiti, jer se čitav njegov performans doima kao niz nepovezanih i spontanih akcija i reakcija. Ono što, pak, pojačava komičnost situacije su reakcije suučesnika ili žrtava pranka, na kojima se vidi čuđenje, ljutnja, zbunjenost, pa čak i strah zbog onoga što Andre radi ili govori. Originalnost njegovog humora krije se stoga u kombinaciji istinskih, gotovo dokumentarnih ljudskih reakcija i na izokretanju nečega što se smatra konvencionalno ili provjereno smiješnim. Andre se odlučuje na apsurdne i nekonvencionalne gagove i prankove, koji mogu biti smješni malom broju gledatelja, a možda i samo njemu, ali u kojima uvijek odlazi korak dalje u vlastitoj bizarnosti, izopačenosti i ludilu, testirajući i pomjerajući granice svega onoga što ljudi danas smatraju humorističnim i smiješnim.

Bad Trip; režija: Kitao Sakurai; uloge: Eric Andre, Lil Rel Howery, Tiffany Haddish, Michaela Conlin; 2020.

IMDb rejting: 6.4/10

Stoga, njegov filmski debi Bad Trip, koji zbog trenutne situacije s covid-19 virusom još uvijek nije službeno izašao u distribuciju, predstavlja sumu dosadašnjeg rada Erica Andrea. Budući da je nastao po njegovoj ideji i da je on ujedno koscenarist, koproducent i glavni glumac te da se bazira u potpunosti na njegovom humoru, Bad Trip može se posmatrati kao Andreov autorski projekt. Žanrovski klasificiran kao buddy road-trip komedija, Bad Trip može se opisati kao niz prankova uvezanih ono jedne, vrlo jednostavne narativne linije. Chris (Eric Andre), druželjubiv i simpatičan, ali besperspektivan i pomalo nespretan muškarac, vodi uobičajen i monoton život u West Groveu na Floridi.

Dane provodi sa svojim najboljim prijateljem Budom (Lil Rel Howery), povučenim i nesigurnim prodavačem elektroničke opreme koji se boji suprotstaviti svojoj starijoj sestri Trini (Tiffany Haddish), osobi koja stalno upada u probleme sa zakonom. Na smjeni u smoothie baru, Chris susretne svoju srednjoškolsku simpatiju Mariu (Michaela Conlin), koja drži umjetničku galeriju u New Yorku. Ona mu daje svoju podsjetnicu i govori mu da navrati u galeriju kad posjeti Manhattan. U želji da izjavi Mariji svoju ljubav, Chris odluči optutovati u New York zajedno s Budom, u Trininom autu, dok ona juri za njima u ukradenom policijskom vozilu.

Nakon ove ekspozicije slijedi putovanje. Ono zauzima ogroman dio filma i sačenjeno je od niza scena, koje su, u suštini, niz različitih prankova. Može se čak reći da je putovanje scenaristički koncipirano kao dramaturgija stanica, no, te stanice međusobno nisu povezane niti vode do nekog zajedničkog klimaksa. Kada bi se sve te postaje izuzele, ništa od priče se ne bi izgubilo. Čak su prisutne i poneke veće nelogičnosti, pa se tako gledatelj u jednom trenutku može zapitati kako to da policija nije započela potjeru za Trinom nakon što ukrade policijski auto.

Ipak, sve to nipošto ne umanjuje kvalitetu filma, kao ni značaj i važnost tih scena. Uostalom, riječ je o komediji i pomjerenoj stvarnosti. Svrha tih scena jest ustvari sama potreba za humorom i prankom, na čemu se film od svoje prve scene bazira, a potpuna besmisao koja proizađe iz cjeline savršeno oslikava samu koncepciju humora Erica Andrea. To je upravo ono nepovezano i spontano nizanje gagova koji pojačavaju apsurdnost same situacije.

Primjerice, Bud i Chris naprave pauzu na jednom stajalištu pored ceste i primjete štand na kojem radi mlada djevojka, očigledno nesvjesna prisutnosti kamere i činjenice da oni glume. Chirs je pita besmisleno pitanje i stvara neugodnu situaciju, a Bud primjeti letak za zoološki vrt. Njih dvojica se tada odlučuju na odlazak u zoološki vrt gdje razgledaju životinje. Chris odluči ući u ograđeni prostor gdje boravi gorila (Adam Meir u kostimu) kako bi se uslikao.

Slučajni posjetitelji zoološkog vrta tog dana postaju svjedoci Andreovog pranka u kojem ga gorila seksualno zlostavlja. Andre također namjerno ulazi u interakciju s tim ljudima kako bi ih dodatno involvirao u situaciju. Spontanost unutar ovog pranka, kao i svakog u filmu, prenosi se na čitavu strukturu filma u kojem se scene nižu bez klasične kauzalnosti. Može se stoga reći da je Bad Trip strukturalno zamišljen kao jedan veliki Andreov prank.

Redatelj Kitao Sakurai (inače i jedan od članova autorskog tima iza „The Eric Andre Show“ emisije) koristi nekoliko različitih formata i vrsta kamere prilikom snimanja filma. Takav pristup, iako proizašao iz nužnosti, dodatno akcentira spontanost filma. Jasno je vidljivo koji su kadrovi i scene snimljeni u kontroliranim uvjetima, a koji na nekontroliranim, stvarnim lokacijama. Dok su izrežirani kadrovi snimljeni vrlo precizno, sa jasnom kompozicijom i vješto izvedenim pokretima, ovi „nerežirani“, spontani kadrovi snimljeni su korištenjem teleobjektiva ili pomoću malenih kamera niske kvalitete.

No, upravo ta niska kvaliteta pojedinih skrivenih kamera fantastično naglasi stvarnost i ludilo pranka, a humoristični efekt koji prouzrokuje kod gledatelja time postaje autentičniji. Tako u sceni kada Bud i Chris uzmu LSD koji nađu u pretincu Trininog auta (zamjenivši ga s mentolima), Sakurai se odlučuje na ekstremno široke objektive, jako saturirane boje, dinamičnu montažu, animacije i elektronsku muziku kako bi prenio subjektivni osjećaj koji izazove pomenuta droga. To samo pokazuje da su scene i prankovi, koliko god bili spontani i autentični u izvedbi, izrazito promišljeni, čime Bad Trip postaje mnogo više od obične Andreove budalaštine i zezancije, što bi netko mogao lako pomisliti.

Eric Andre i Lil Rel Howery izgradili su briljantnu kemiju kao komični dvojac u ovom filmu. Bazirajući se na klasičnom principu kontrastnih karaktera kod komičnih filmskih parova, Andre i Howery međusobno se nadopunjuju. Slično kao i u emisiji „The Eric Andre Show“ gdje možemo vidjeti Hannibala Buressa, Howery svojom flegmatičnosti i pasivnosti djeluje kao protuteža Andreu i služi kao glas razuma njegovoj ludosti. Tako ga često možemo vidjeti kako u prankovima opominje Andrea da prestane ili da se smiri.

Lil Rel Howery u takvim slučajevima gumi Buda koji opominje Chrisa, ali svojom replikom i sam sudjeluje u pranku, budući da njegova reakcija pojača komičnost situacije. Humor koji Andre i njegovi suradnici ostvaruju tako se usložnjava, postaje svjestan sebe samog, i pokazuje koliko planiranosti i promišljenosti stoji iza nečega što se doima tako jednostavnim i lako izvedivim. Tiffany Haddish uspijeva držati korak sa svojim kolegama sjajno utjelovivši lik psihotične Budove sestre, a prankovi u njenim samostalnim scenama pružaju potrebno osvježenje kada Andre i Howery postanu strukturalno repetativni.

Trenutak koji najbolje sažima humor Erica Andrea jest Chrisov san o Mariji u kojem ona prebije krupnog čovjeka i zatim se okrene slijepcu te mu kaže: „Šta gledaš?“ Nažalost, humor je vrlo subjektivna kategorija, a ovaj film uz to zahtjeva i određenu količinu predznanja kako bi se njegov komični kvalitet mogao potpuno razumjeti. Antikomedija i komedija apsurda, pogotovo u ekstrenom obliku poput Andreovog, od svog početka nisu nailazile na široku publiku poput konvencionalnijih tipova komedije. Andre je tek u posljednjih nekoliko godina proširio svoju nišu obožavatelja zahvaljujući uspjehu emisije, ali i dalje nije riječ o velikim brojkama ljudi.

Ipak, doima se kao da Andre ne želi udovoljiti nikome svojim humorom. On ne teži biti smiješan jer je pojam smiješnog danas relativan. U beskonačnoj količini sadržaja označenog kao humorističan koji mi imamo priliku danas konzumirati, u svijetu u kojem svaka osoba ima priliku biti smješna i dijeliti svoj humor, potrebno je ići u suprotnom smjeru i tražiti humor u besmislu i tamo gdje ga drugi ne vide. Eric Andre je uspio pronaći svoj, autentični humor, a Bad Trip će ostati kao zapis tog humora i Andreov veliki prank namijenjen svim današnjim „komičarima“ i onima koji njegov humor ne podnose.

Prehodna
Uncut Gems: Otkriveni dragulji indie filma
Sljedeća
Capone: Gangster ga nije volio