25. SFF: Emin Alper – A Tale of Three Sisters

Piše: Nino Romić

Iz planina u unutrašnjosti Turske i po režiji Emina Alpera na kino-platno dolazi nam Priča o tri sestre. Posrijedi je vrlo sjetna priča o životima tri sestre, rastavljene starim običajem slanja djevojčica imućnijim rođacima i poznanicima u kućno sužanjstvo, ali ponovo okupljene u rodnoj kući zbog nedaća, smrti i bolesti u porodici. Alper također potpisuje i scenario kojim gradi ubjedljive odnose između likova i ozračje malenog zaselka u surovom gorju gdje tri naslovne sestre obitavaju.

Naziv filma donekle vara, pošto je Priča o tri sestre prvenstveno priča Reykhan (Cemre Ebbuziya), a tek onda priča njenih dviju mlađih sestara Nurhan i Havve (redom Ece Yüksel i Helin Kandemir). Reykhan ima najpotresniju priču, njen lik je najrazvijeniji i najzanimljiviji među sestrama, a tok radnje ima najličnije dodire sa njenim životom. Mlađe sestre Nurhan i Havve nisu bez šarma, niti su glumice Yüksel i Kandemir bez vlastitog, zasluženog trenutka pod svjetlom reflektora, ali emocionalna okosnica filma leži bez sumnje u Reykhan.

Tokom trajanja filma, saznajemo da joj nedaće nisu strane, a nova tragedija je iza sljedećeg ćoška, čini se, nakon što njen suprug, Veysel (Kayhan Acikgöz), pastir i lokalni nesposobnjaković, digne hajku sa imućnim doktorom iz grada i seoskim starješinom. Uprkos njegovoj odbojnosti, Veysel je možda najzanimljiviji od sporednih likova. Mudrom odlukom, Apler mu je podario baš dovoljno ljudskosti da bi njegova uloga u dešavanjima bila tim prije potresnija, prvenstveno po Reykhan. Njihov brak je veza pogodnosti za njega, a pitanje časti za Reykhan po mjerilima njene okoline. Oboje se nadaju za bolju budućnost za sebe i svog mladog sina, ali razilaze se oko toga kako tačno ostvariti te nade za budućnost.

Razvijanje radnje je postepeno, možda i sporo, ali sporiji trenuci su iskorišteni za građenje odnosa između likova, naročito sestara koje imaju uvjerljiv sestrinski odnos. Braća i sestre se rijetko slažu po temperamentu i vladanju, naročito kada među njima postoji nekoliko godina razlike u starosti. Reykhan je bliska sa najmlađom Havvom, dok muke muči sa neposlušnijom srednjom sestrom, Nurhan. Njihov otac se žali da je usamljen u bici protiv tri sestre, otkako je njihova majka umrla, a pomoć od zeta Veysela ne traži, niti očekuje.

Priča o tri sestre je brižljivo ispričana priča, te gledateljima predstavljena iz veoma prisnog ugla. Očita zamjerka bi bila činjenica da mlađim sestrama nije bilo podarena ista količina prostora za razvijanje, kao što je bilo podareno Reykhan. No, to bi onda vjerovatno bio bitno, ako ne i sasvim drugačiji film.

Prehodna
25. SFF: Catalin Mitulescu – Heidi
Sljedeća
La Belle Époque: Blago gorka limunada