16. PLJFF: Feministički činovi igre i imaginacije

16. PLJFF: Feministički činovi igre i imaginacije

Novo izdanje Pravo Ljudski Film Festivala predstavlja selekciju feminističkih filmova iz programa Feministički činovi igre i imaginacije u online festivalskom izdanju. Program počinje danas, 8. decembra i biti će otvoren za publiku sve do 12. decembra.

Tematski fokus programa su filmski gestovi koji svojim glasovima slave prisustvo onoga što se nije moglo izbrisati ili namjerno nije zabilježeno. Reflektivni i senzorni prostori u kojima se slijede bol, borbe, ljubavi i sposobnosti bivanja zajedno koji nas uče kako da nadživimo patrijarhat.

Film Naše tiho mjesto rediteljice Elitze Gueorguieve prati proces nastanka romana koji njen bjeloruski alter-ego, Aliona, započinje o svom ocu, pomorskom avanturisti, fizičaru i sanjaru, nestalom na turskoj obali 1995. godine. Uz proces gubitka i emancipacije kroz pisanje, autorica osmišljava vlastiti vizuelni jezik, pojačavajući napetost između sna i stvatnosti, poezije i sjećanja.

Biljka (879 stranica, 33 dana) rediteljice Ruth Höflich, Nevidljiva pobuna u režiji Pilar Monsell i Ahorita Frames Angelike Levi donose priče o izgubljenim prošlostima žena, pobuna i tortura. Höflich razvija priču iz 1980-ih, od transkripta suđenja vješticama, koji oblikuje kao razgovor između majke i kćeri, koji varira između historijskih činjenica preživjelog svjedočanstva do ličnih, predačkih veza sa događajem. Kolekcija analognih i digitalnih fotografija koje se prenose, razvijaju i prepliću kroz čitav film zamijenjuju protagoniste, u namjeri da prizovu prostor između neviđenih historija i međugeneracijskih transmisija.

S druge strane, rediteljica Monsel prati jednu od historijski najpoznatijih pobuna, “Pobunu za hljeb”, koju je vodila žena iz Kordobe, u maju 1652. godine. Nema lica, niti imena. Nema niti jedne njihove slike. Ipak, pitanje ostaje, da li se geste otpora koje ne možemo vidjeti mogu rekonstruirati? Ahorita Frames rediteljice Levi odvija se na graničnom prijelazu PedWest u Tijuani, gdje preostali migranti oživljavaju historiju Latinoamerikanke koje je čistila tzv. Ground Zero na kojem su se nalazili tornjevi Svjetskog trgovačkog centra, bez regulisanog boravka i bez odgovarajuće respiratorne zaštite.

Our Quiet Place

Posljednja grupa filmova programa dijeli opsesiju napetosti između zvučnog i vizualnog te političkih, etičkih i estetskih implikacija. Ovi filmovi razmišljaju o pozadini i prvom planu, te o tome kako je slušanje alat za kretanje u dubine gledanja. Prvi od ovih kreativnih dokumentaraca, Ruka koja pjeva od Alexa Reynoldsa i Alme Söderberg prati glas koji kaže "ptica" i pojavljuje se ptica u oku, gdje je samo sekundu prije bila ruka, ili drvo, ili zviždaljka. Film Mogućnost za primjereni bijes rediteljice Vike Kirchenbauer predstavlja pokušaj lične i autorefleksivne forme umjetničke kritike koja razmatra savremenu umjetnost, od njenog stvaranja do prezentacije, iz klasne perspektive.

Pored pitanja koja nastaju kod dodira negativnog efekta i političkog agensa, rad problematizira pretpostavke gornje mobilnosti koje polje moderne umjetnosti jednako proizvodi i pretpostavlja. Putem esejističkog pristupa, ovaj video rad zrcali višesložna značenja daljine u njenom subjektivnom i društvenom smislu.  Posljednji film selekcije, Prvi rođendan nakon kraja svijeta rediteljice Farah Hasanbegović donosi smak svijeta u ukrštanju kuharske emisije i animiranih slika, gdje se dijete prisjeća svog prvog susreta s depresijom.

“Kako se stid može prenijeti?”; “Da li postoje takva mjesta?”; „Zar nisu svi takođe zabrinuti?“; “Optužili su je njeni rođaci, da li ste to znali? Bila je žena biljka, kako se zvala?”; “Zašto je ovo tako prokleto teško i traje tako prokleto dugo?; “Imate li malo vremena?”; “Koliko milja treba prijeći da bi došao do svog centra?”. Ovo su neka od pitanja koja nas mogu pronaći u ovih sedam filmova, a svako od nas može se sam zaputiti u potragu za odgovorima na njih u toku festivala. - poruka je programerke Adrianne Quene koja poziva gledatelje da se pridruže online izdanju.

Šesnaesto izdanje Pravo Ljudski Film Festivala velikodušno je podržano od strane Nacionalne fondacije za demokratiju (Vašington) i mnogih drugih partnera, dok je specijalni program Više od svega, željela sam još malo ostati – suvremeni brazilski film uz podršku Ambasade Brazila u Bosni i Hercegovini.

Za sve informacije o dostupnosti filmova, kao i svim ostalim festivalskim aktivnostima, pratite našu web stranicu pravoljudski.org, društvene mreže i hashtagove #plj16 i #pravoljudski16.

Prehodna
16. Pravo Ljudski Film Festival od 7. do 17. decembra online
Sljedeća
16. PLJFF: Naše prošle revolucije, naše buduće borbe