Midhat Ajanović Ajan

Moji filmovi: “Sinova soba“

Piše: Midhat Ajanović Ajan Dobivši zasluženo Palmu za ovaj sjajan film, autor filma Nanni Moretti je slučajno dobio masovnu publiku kakvoj se nije mogao ni nadati, mada ne vjerujem da mu je do toga bilo previše stalo. Masovna konzumacija banalizira umjetničko djelo, čak i kad ono samo nimalo nije banalno, pretvori ga u prostitutku čije su sve tajne razotkrivene i ono se, djelo, na koncu ofuca kao iznošene pantole od sameta. Većina se umjetnika stoga u izboru između kvaliteta i visokih tiraža opredjeljuju za ovo prvo makar to značilo da će se njihovo djelo gledati ili čitati samo slučajno.

Mala povijest bh. animiranog filma (1961 - 2007), vol. 9

Piše: Vesko Kadić Ajanovićev prvi kontakt s animiranim filmom desio se, kao i kod drugih stvaratelja ne samo njegove generacije, preko kino-projekcija, tj. animiranog filma. No njegov još jedan adut bio je strip iz kojeg je dosta naučio (sličnost s animacijom!), što će mu, kasnije, poslužiti na cjelokupnom radu na animiranom filmu. Za emisiju “Animacija u BiH“, Ajanović kaže da su se u njegovo vrijeme, prije igranog filma, prikazivali crtani filmovi, a jedan od omiljenih junaka, među mlađom publikom, bio je čuveni par Tom i Jerry

Moji filmovi: “Prozor u dvorište“

Piše: Midhat Ajanović Ajan Hitchcockova genijalnost sadržana je u njegovom smislu za detalje i sposobnosti da ih upotrijebi kao osnovne jedinice, slova i riječi vizuelnog jezika koji je kao sredstva izražavanja ljudskog bića za cijelu jednu evolutivnu etapu stariji od pisanja i govorenja. To je čovjek koji je radikalno insistirao da je jezik slike dublji i obuhvatniji od jezika riječi. Slika kazuje istinu, riječi najčešće znače laži. 

Moji filmovi: “Akira“

Piše: Midhat Ajanović Ajan Šarm i vizualna snaga Akire prvenstveno leže u minuciozno detaljnim krupnim kadrovima, hiperrealističnim pozadinama i realističnoj animaciji prikazanoj u vrtoglavom tempu i s brzom dinamikom. Otomo nije samo oblikovao svoj grafički stil oslanjajući se na japansku tradiciju već je također crpio inspiraciju iz Jeana Moebiusa Girauda i drugih europskih autora stripa, ponekad im odajući počast kratkim referencama.

Moji filmovi: “Dodir zla“

Piše: Midhat Ajanović Ajan Dodir zla se u popularnoj filmskoj historiji najčešće pominje po onoj uvodnoj četverominutnoj sceni snimljenoj u neprekinutom kadru. Malo ko je primjetio da je on kasnije  još nekoliko puta ponovio istu stvar, ali je to bilo toliko perfektno uklopljeno u filmsku strukturu da je ostalo nevidljivo. Osnovnu priču o Quinlainu, čovjeku do grla utonulom u živo blato sopstvene propasti, svojevrsnu vlastitu autokarikaturu, Welles je u toku snimanja stalno mijenjao i obogaćivao improvizirajući i dopisujući nove uloge. 

Moji filmovi: “Taksista“

Piše: Midhat Ajanović Ajan Posebno mjesto u generaciji koja je revitalizirala američki film pripada Martinu Scorceseu (New York, 1942), čovjeku koji će, slično Coppoli, ispražnjenu holivudsku ambalažu ispuniti autentičnim sadržajem: kombinacijom italo-američke duše, američkog mita i iskustva prethodnih četrdeset godina, ne samo američke, filmske povijesti. 

Moji filmovi: “Moja draga Clementine“

Piše: Midhat Ajanović Ajan Znam za barem deset filmskih verzija revolveraškog obračuna kod O.K. Corala, a čitao sam i masu stripova, romana, feljtona o tih najpoznatijih trideset sekundi u američkoj historiji. Sve mi je to izlapilo iz pamćenju, sve osim Fordove romantične vizije tog događaja u filmu Moja draga Clementine

Imaginarno glasanje za najbolje filmove prve četvrtine stoljeća

Piše: Midhat Ajanović Ajan Pitanje na koje je nemoguće odgovoriti je kako će svijet izgledati na kraju tekućeg stoljeća i da li će filma, ovakvog kakvog ga poznajemo, uopće biti. No, činjenica da je filmski medij, praktički bezbolno, preživio prvih 25 godina daje osnova za optimističku pretpostavku da će se filmovi gledati i na kraju ovog stoljeća te da će se organizirati razne ankete u kojima će se birati film prvog stoljeća trećeg milenija.