Piše: Duško Dimitrovski Već gotovo četvrt vijeka u Linzu, glavnom gradu austrijske pokrajine Oberösterreich, održava se internacionalno izuzetno afirmisani filmski festival na kome se prikazuju i vrednuju ostvarenja sineasta sa cijelog našeg kontinenta, pod nazivom Crossing Europe. Nedavno je završeno njegovo dvadeset i treće izdanje, u okviru koga su prezentirana 133 igrana, dokumentarna i kratka filma iz 39 evropskih zemalja.
Otvoren je poziv za prijave filmova i TV serija za Adriatic Film & TV Awards – AFA nagrade 2026, regionalna priznanja koja slave najznačajnija filmska i televizijska ostvarenja s područja bivše Jugoslavije za sezonu 2025/2026.
Piše: Sead Vegara Za razliku od prethodnika koji je isijavao originalnošću nastavak nudi nekolicinu momenata koji mogu proći kao do sada neviđeni u animaciji, a i oni su prekopirani i inspirisani izvornim materijalom – detaljima iz raznih iteracija igrica koje vam sigurno neće promaći. Sve u svemu, najmlađi posjetitelji kina će uživati, dok će njihovi stariji pratioci, ili oni filmski entuzijasti koji još uživaju u animaciji, svako malo pogledavati na sat i brojati minute do završetka CGI animiranog filma The Super Mario Galaxy Movie.
Piše: Sead Vegara Mnogi kritičari su Kill Bill okarakterisali kao puki omaž svjetskoj kinematografiji, ali bi bilo fer reći da je Tarantino odao počast svim autorima koji su inspirisali njegov rad i njegovu viziju filmske umjetnosti. Sam Tarantino je sa svojim četvrtim filmom odlučio testirati granice svog talenta, pri tome ne misleći na filmsku naraciju kroz scenarij, dijaloge i replike, koji su još od Reservoir Dogs (Ulični psi, 1992) postali njegov trademark, već zanatski aspekt filma u kojem će (i više nego) uspješno riješiti mizanscen, kadriranje, te koreografije borbi.
Piše: Lejla Panjeta Kod Bowera ova destruktivna energija iz Christophera Marlowa, Vecne, Henryja Creela ili Alexandera Babtiste, nije nosilac haosa, već kanal kroz koji eruptira potisnuta energija: trauma, bijes, bol i želja za transcendencijom kroz destrukciju. Za razliku od apolonijske discipline koja strukturira bol, ovdje bol postaje pokretač, sila koja razara granice identiteta i narativa. Bower taj impuls ne igra kao ekstazu, već kao prijetnju ekstazom – stalno odgođenu eksploziju, vibraciju ispod površine koja destabilizira scenu.
Piše: Lejla Panjeta U središtu fenomena arhetipski nesvjesnog zla, kao artikulacije krivnje, potisnutog straha i traume nalazi se Jamie Campbell Bower, čije je lice i tijelo skriveno slojevima lateksa, ali čiji je umjetnički potpis, paradoksalno, postao vidljiviji nego ikad. Pored toga što je čudovišni glas radio sam bez ikakvih tehničkih pomagala, te činjenice da se priprema za šminku i masku radila svaki dan oko osam sati prije samog snimanja, te potpuno različitih karakternih varijacija razvoja tri lika u jednom (Henry, One, Mr. Whatsit), Bower je uspio da pokaže svoje brilijantne i jedinstvene glumačke mogućnosti.
Piše: Lejla Panjeta Tri spota benda Guns N Roses, Dont Cry, November Rain i Estranged, nisu samo baladne trilogije o ljubavi. To je mali nadrealistički triptih. Ljubav, smrt i raspad ega. Freud kao inspiracija za nadrealizam bi klimnuo glavom u znak odobravanja. Dalí bi možda dodao jednog slona, a Buñuel bi tražio da napravi spot za Welcome to the Jungle i Civil War.
Piše: Lejla Panjeta Nadrealistički film odbacuje naraciju, logiku i kauzalnost. Umjesto fabule, nudi niz slika koje slijede neki unutrašnji red – tok svijesti. Najradikalniji primjer toga je Un Chien Andalou (Andaluzijski pas, 1929), djelo Luisa Buñuela i Salvadora Dalíja. Scena u kojoj se britvom reže oko postala je gotovo mitološka, ne zbog samog šoka, nego zbog njegove funkcije: to je rez kroz percepciju i nasilno odbacivanje načina na koji posmatramo svijet. Film nema zaplet. Nema logiku. I upravo u tome je njegova logika.
Piše: Duško Dimitrovski Nedavno završeni 29. filmski festival Diagonale prezentirao je vrlo raznolik repertoar sa 70 svjetskih premijera.
Piše: Nisad Selimović Apsolutni pobjednik večeri bio je film One Battle After Another, u režiji Paula Thomasa Andersona, koji je osvojio čak šest Oscara, uključujući i najvažniju nagradu – za najbolji film. Osim toga, Anderson je nagrađen i za režiju, a film je slavio i u kategorijama adaptiranog scenarija, montaže i novouvedene kategorije za kasting. Nagrađen je i Sean Penn za svoju nevjerovatnu transformaciju u nazi-američkog šerifa i koja ga je vratila na staze stare slave.
