Piše: Sead Vegara
Po kojim kriterijima se ocjenjuje da li je film dobar ili loš? Svakako, puno je faktora koje treba uračunati počevši od same ideje, teme i realizacije (scenarija, režije, glume), ali kada ostaje osjećaj ugodnosti, ljepote i jednostavne dražesnosti nakon provedenih sat i nešto vremena u kinu ili kod kuće gledajući čudo od pokretnih slika, onda zaista znate zašto je to dobar film. Jer istinski dobre stvari diraju u srce i aktiviraju maštu na najnevjerovatnije moguće načine da je to prosto uživanje. Koliko li samo takvih filmova postoji na svijetu i u filmskoj sehari, baš i nije poznato, ali je izvjesno da ih je u današnje vrijeme sve manje. Jedan od dragulja iz te krune je i najnoviji film Radivoja Andrića Leto kada sam naučila a letim (2022), povratnički film reditelja nakon 2004. i nadasve preduhovitog ostvarenja Kada porastem biću Kengur.
Ljeto kada sam naučila da letim; režija: Radivoje Andrić; uloge: Klara Hrvanović, Olga Odanović, Snježana Sinovčić, Žarko Laušević, Luka Bajto; 2022.
IMDb rejting: 8.3/10
Iako je Leto kada sam naučila da letim mimoišao naša kina i jedino bio prikazan na filmskim festivalima OFF i Avant Una, tek odnedavno se može pronaći u bespućima interneta. I zaista, čak i na ponovno gledanje, gotovo sa istom radošću i srećom ćete promatrati priču o tinejdžerici Sofiji (Klara Hrvanović) koja umjesto kampovanja sa prjateljicom i njenim bratom u kojega je potajno zaljubljena, ljeto provodi sa babom Marijom (Olga Odanović) na hrvatskom primorju upoznavajući rodbinu za koju nije ni znala da postoji. Lista koje su dvije prijateljice sastavile prije nego što će se razdvojiti podrazumijevala je da pročitaju lektiru, upoznaju kul ekipu, naprave mnogo dobrih fotografija i prvi put poljube dečka, za Sofiju će izgledati kao nemoguća misija. Baba je ta koja teroriše Sofiju, govori joj kako da se obuče, da nešto pojede, tracka je kremom za sunčanje, i krije od nje da ima rođake jer je još prije 25 godina prestala da priča sa rođenim bratom Nikolom (Žarko Laušević). Babina sestra Luce (Snježana Sinovčić) će naposljetku biti zaslužna za zakopavanje ratne sjekire i njihovog pomirenja.
Andrićev povratnički film je poput njegova dva prethodna ostvarenja, pomenuti Kad porastem biću Kengur i Munje! (2001) protkan zdravim humorom i veoma uvjerljivim glumačkim rolama, posebno dječijih glumaca, Hrvanovićeve i Luke Bajta, dok stariji glumci Odanović, Laušević i Sinovčić zaslužuju sva priznanja za svoje performanse. Scenarij za Leto kada sam naučila da letim je iz istoimene knjige Jasminke Petrović derivirala Ljubica Luković, više nego vjerno adaptirajući roman, dok Andrićeva režija ostavlja takav utisak na vas da nakon što film završi i odjavna špica krene, poželite ponovo pogledati film i oživiti neko svoje sjećanje sa savršenog ljetovanja.
Ukratko, Leto kada sam naučila da letim djeluje i jeste poput sjajnog muzičkog singla, kojeg nakon što jednom čujete poželite slušati cijeli dan pjevušeći “zaraznu melodiju“ od koje vam se usne razvuku u osmjeh i osjećate se mlado i odraslo odjednom. Da biste si priredili relaksirajuće iskustvo u toplini doma svog dovoljno vam je da obezbijedite snimak Leta kada sam naučila da letim i opustite se uz istinski dražesne pokretne slike.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
