Piše: Sead Vegara

Znate koji je problem sa filmovima koji traju preko dva sata? Kada konačno krene odjavna špica uopšte se ne sjećate kako je film počeo! Samo, problem, koji u biti i nije problem već u ovom slučaju – filma o Whitney Houston, I Wanna Dance with Somebody – odlika kvalitete, jeste da vam je savršeno jasno u sjećanju ostala hronologija života jedne od najvećih pjevačica uopšte, famozne Whitney Houston (Naomi Ackie). Od skromnih početaka pjevanja u crkvenom horu pod paskom mame Cissy (Tamara Tunie), večeri kada je u lokalu gdje nastupaju mama Houston odglumila grlobolju kako bi kćer mogla da zablista sama izvodeći pjesmu i tako impresionirala menadžera Clivea Davisa (Stanley Tucci), preko sretnih i tužnih momenata sa partnericom Robyn (Nafessa Williams), vječanja sa problematičnim Bobbyjem Brownom (Ashton Sanders) do surovog završetka i kraja jednog života.

I Wanna Dance with Somebody: Film o Whitney Houston; režija: Kasi Lemmons; uloge: Naomi Ackie, Stanley Tucci, Tamara Tunie, Ashton Sanders; 2022.

IMDb rejting: 6.9/10

Rotten Tomatoes rejting: 45%

Sve te životne pasaže i momente u vremenu pjevačice, rediteljica Kasi Lemmons uvezala je i umrežila sa pjesmama Whitney Houston na način da vam se dok gledate film učini kao da ste na nekom od njenih koncerata. Kada je menadžer upita da li sama komponuje pjesme, dobivši negativan odgovor, Davis lakonski prokomentariše da će onda naći najbolje tekstopisce koji će joj napisati najbolje moguće pjesme. A sama Whitney itekako dobro zna da bi bila dobra performerka “treba pod moranje“ žrtvovati dosta svoje sopstvene lirke. Što će i učiniti i skupo platiti.

Mlada Naomi Ackie se kompletno predala ulozi jednostavno postavši Whitney Houston, utjelovivši pjevačicu u najblistavijim i u onim najtamnijim i najtragičnijiim momentima njenog života, čineći tako nevjerovatnu glumačku transformaciju. Naprosto, kada završi film i vidite sve one snimke i fotose prave Whitney, jasno vam je kao dan da niti jedna druga glumica ne bi bolje iznijela toliko zahtjevnu ulogu kao što je to uradila Naomi Ackie. Što se tiče sporednih glumaca, posebno treba pomenuti rolu Stanleyja Tuccija kao menadžera Clivea Davisa koji bi za svoj performans trebao dobiti samo prizanje Akademije, a ako ne pozlaćeni kipić, onda (za)sigurno nominaciju. Tucci je izvanredan u ulozi i u ono (možda ne baš toliko malo) vremena koje provede djeleći kadar sa Ackie isijava neviđenim glumačkim znanjem. Naravno, stari je to lisac i zna iskoristiti najbolje od onoga što mu je dostupno i dozvoljeno.

Također, među ostatkom glumačkog ansambla izdvajaju se pomenute Tamara Tunie kao gospođa Houston, čiji se lik pri kraju filma nekako izgubio, ali je ostavio dovoljno jak utisak majke koja bi sve učinila za svoju kćerku i Nafessa Williams kao Whitneyna voljena Robyn koju će sa scene otjerati Ashtonov Bobby Brown, te Clarke Peters kao otac John Houston koji će svojom (ne)brigom uveliko naštetiti svojoj kćerci. Scenarista filma Anthony McCarten, dosta dobro se ispraksao sa biografskim filmovima s obzirom da potpisuje scenarije ostvarenja The Theory of Everything (2014), Darkest Hour (2017) i ponajviše Bohemian Rhapsody (2018) kao muzički biopic o Freddieju Mercuryju. McCartenov scenarij za biopic o Whitney Houston iako inferioran u odnosu na onaj za Bohemian Rhapsody ipak je rezultovao onime što bi se moglo okarakterisati kao klasični biografski muzički film.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje