Piše: Sead Vegara

Kao da smo još jučer izašli iz kina sa projekcije prvog u nizu od osam filmova o Harryju Potteru, koji je nosio (i dan-danas nosi) naziv Harry Potter and the Philosopher's Stone (Harry Potter i kamen mudraca, 2001). Bilo je to ravno 25 godina prije, a sjećanje je još svježe, te mi se i sada u glavi vrte slike Harryja (Daniel Radcliffe) kako na utakmici metloboja hvata ustima prvu zvrčku kojom je obezbijedio pobjedu svog tima ili scene u kojoj Harry, Ron (Rupert Grint) i Hermiona (Emma Watson) svladaju pravog trola...

Harry Potter i kamen mudraca; režija: Chris Columbus; uloge: Daniel Radcliffe, Emma Watson, Rupert Grint, Richard Harris, Maggie Smith, Alan Rickman; 2001.

IMDb rejting: 7.7/10

Rotten Tomatoes rejting: 80%

Da bi na pravi način obilježio 25. godišnjicu, filmski studio Warner Bros. u kinima je u ograničenom periodu od sedam dana vratio film na repertoar i time one starije podsjetio na likove, a upoznao nove generacije sa svijetom magije koja je sa stranica istoimenog romana (1997) britanske spisateljice J.K. Rowling na celuloid prenio američki filmaš Chris Columbus. Scenarista kultnih The Goonies (Gunisi, 1985) i reditelj jednog od najreprezentativnijih božićnih filmova Home Alone (Sam u kući, 1990), Columbus je svojom predanošću, požrtvovanošću, profesionalizmom sebi osigurao poziciju reditelja u ozbiljnoj konkurenciji sa Stevenom Spielbergom i Robom Reinerom, da pomenemo samo neke.

Potez Warner Brosa je takav da i pomalo priprema prostor premijeri Harry Potter serije koja se očekuje za Božić; svaka knjiga će biti pretvorena u jednu sezonu i tako dati prostora da se prikaže veliki magični svijet koji je Rowling opisala u knjigama, a nekoliko različitih reditelja prenijelo na filmsku traku. U svakom slučaju, Harry Potter i kamen mudraca i danas izgleda inovativno, nije nimalo izgubio na svježini, te se slobodno može reći da je dobro ostario. Koliko samo praktičnih efekata, a koliko CGI-ja je iskombinovano zajedno, tako da se ne može odrediti šta je učinjeno pomoću “štapa-i-kanapa“, a šta pomoću kompjutera? Naprosto je savršeno!

Prvu knjigu Rowlingove, kao i svaku sljedeću (osim pete) u scenarij derivirao je Steve Kloves, a da je to učinio na fan-tas-ti-čan način govori u prilog tome da je to uradio u saradnji sa samom spisateljicom, striktno se držeći njenih želja i preferencija. Rowlingova je insistirala da za uloge glavnih likova budu odabrani samo britanski glumci, a vodeći trojac je i više nego uvjerljivo odigrao uloge učinivši ih toliko svojim da su kasnije, nakon završetka serijala, morali dobro da (po)rade na sebi da bi se “izvukli iz kože“ likova.

Da bi film imao i isijavao pravu filmsku magiju, za muziku se pobrinuo veliki John Williams, stvorivši i komponovavši tako predivne muzičke teme koje doživljaj čine potpunim i čaroliju stvarnom. Onima koji nisu upoznati sa fenomenom Harryja Pottera dovoljno je da znaju da će nakon što pogledaju (po prvi put) film na 25. godišnjicu zasigurno ostati žestoko žedni, željni da saznaju kako se priča nastavlja i završava, te možda i pored pogledanih filmova pročitaju knjige čime će zatvoriti magični krug.          

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje