Piše: Sead Vegara

Novi film britanskog reditelja Scotta Manna koji nosi naziv Fall (Pad, 2022) ostvarenje je koje definitivno trebate pogledati na velikom platnu. Više je izlizna fraza: “Film koji će vas držati na ivici sjedišta!“, ali u ovom slučaju i više nego istinita. Sam početak u kojem se upoznajemo sa troje likova, dvije najbolje prijateljice, Becky (Grace Caroline Currey) i Hunter (Virginia Gardner), te Beckyjevim suprugom Danom (Mason Gooding) na alpinističkom pohodu negdje na nekoj od američkih planina, učinit će upravo to!

Pad; režija: Scott Mann; uloge: Grace Caroline Currey, Virginia Gardner, Mason Gooding, Jeffrey Dean Morgan, 2022.

IMDb rejting: 6.4/10

Rotten Tomatoeds rejting: 78%

Također, prizvat će vam u sjećanje akrobaciju Toma Cruise iz filma Mission: Impossible 2 (Nemoguća misija 2, 2000), na koji će se i referirati Dan, nazvavši Hunter Ethanom Huntom. Ali, desit će se nesreća i Dan će poginuti, nakon čega će Becky pasti u depresiju, ne želeći kontakt ni sa najbližom rodbinom – zabrinutim ocem Jamesom (Jeffrey Dean Morgan), utapajući tugu u alkoholu. Sve do trenutka dok se na njenim vratima ne pojavi Hunter sa novom “ludom idejom“; otići u pustinju Mojave i popeti se na TV toranj B67 visok preko 600 metara. Becky će (pro)naći snage i pristati, te će se dvojac uputit u avanturu. Došavši u pustinju djevojke će locirati toranj i početi sa usponom.

Način na koji Mann režira film i način na koji dvije glumice utjelovljuju svoje likove u igri pred kamerama, odaje istinsko majstorstvo samog reditelja i dvije protagonistice. Svaki korak prema gore, uspinjući se prema vrhu tornja, Mann prati kamerom koja krećući se zajedno sa glumicama pravi rezove na one detalje koji potencijalno mogu biti problem (na kraju to će i postati) za dvije junakinje. Suspens kojeg se ne bi postidio ni sami filmski kralj za kojeg se najviše veže pojam, veliki Alfred Hitchcock.

Kada se nađu na vrhu tornja i obave ono što su smislile, krenuće da se spuštaju, i tu će se desiti problem; ljestve kojim su se uspele zadnjih 30 metara su pukle ostavivši ih tako izolovane na samom vrhu bez vode i bez signala za mobitel. Počinje preživljavanje i igra živaca!

Zaista se reditelj Mann može pohvaliti sa istinskim znanjem stvaranja napete atmosfere sa istančanim okom za, uz pomoć španskog direktora fotografije MacGregora, uprizoravanje takvih ljepotom jedinstvenih vizuala. Naprosto vas uhvati vrtoglavica kada, samo i sekund, Becky ili Hunter pogledaju prema podnožju tornja. Scenarij koji Mann potpisuje uz Jonathana Franka (sarađivao sa rediteljem na svim njegovim filmovima: The Tournament, 2009, Bus 657, 2015, Final Score, 2018), proizašao je iz jedne situacije sa snimanja kada je Mann došao na ideju da (pre)ispita strah od visine i padanja tako da radnju filma postavi na što veću visinu i to samo oko dva lika. Iako scenarij ponegdje i “zaškripi“ to vam neće nimalo (za)smetati jer ćete očima prikovanim za platno biti na ivici sjedišta.