Piše: Sead Vegara

“Osnova cijele superherojske mitologije je sljedeća; postoji superheroj i njegov alter ego. Batman je, ustvari, Bruce Wayne... Spider-Man je Peter Parker. Kada se taj lik probudi ujutro on je Peter Parker. Treba obući kostim da bi postao Spider-Man. I to je karakteristika prema kojoj se Superman izdvaja. Superman nije postao Superman. Superman je rođen kao Superman. Kada se probudi ujutro, on je Superman. Njegov alter ego je Clark Kent. Odjeća sa velikim crvenim slovom S, to je dekica u kojoj je kao beba bio zamotan kada su ga našli Kentovi. To je njegova odjeća. Ono što Kent nosi – naočale, poslovno odijelo – to je kostim. To je kostim koji Superman nosi kako bi se uklopio među nas. Clark Kent je način na koji nas Superman posmatra. A koje su karakteristike Clarka Kenta? Slabić je... Nesiguran u sebe... On je kukavica. Clark Kent je Supermanova vlastita kritika kompletne ljudske vrste.“, monolog je Billa (David Carradine) iz Tarantinovog filma Kill Bill: Vol. 2 (2004).

Superman; režija: James Gunn; uloge: David Corenswet, Rachel Brosnahan, Nicholas Hoult, Wendell Pierce, Zlatko Burić, Edi Gathegi, Skyler Gisondo, Nathan Fillion; 2025.

IMDb rejting: 7.7/10

Rotten Tomatoes rejting: 83%

Poprilično moćan monolog možda i jednog od najvećih reditelja/scenarista ikada, a da li je u pravu... To već nije ni bitno kada je sa takvim prefinjenim glumačkim izražajem to iznio, sada već pokojni, Carradine. Možete li zamisliti reditelja koji će sa takvim pristupom režirati neki superherojski stripovski spektakl? Teško?! Čovjek odgovoran za (po)najbolje Marvelove superherojske filmove, pri tome misleći na trilogiju Guardians of the Galaxy (Čuvari galaksije, 2014-2023.), James Gunn sada je odgovoran za preporod DC-ja.

Snimivši Supermana (2025), Gunn je uspio da ispriča priču, ne na način da je “prežvakanu materiju“ iskoristio još jednom, standardnu matricu priče o porijeklu, već nadogradio postojeću sa toliko šarma i inovativnosti. Superman (David Corenswet) je već ustanovljen kao lik. Njegov alter ego Clark Kent nespretni je novinar koji piše za Daily Planet, glavni dnevni list u Metropolisu, dok je Louis Lane (Rachel Brosnahan) kolegica u branši i njegova djevojka, koja zna njegov pravi identitet.

Mnogo toga je Gunn rekao sa svojim Supermanom, dotičući se istovremeno trenutnih dešavanja u svijetu (ruska invazija na Ukrajinu predstavljena kroz prizmu dvije, naravno, izmišljene države; sjajni Zlatko Burić kao predsjednik uzurpatora), pitanja imigranata (Superman je vanzemaljac time i došljak) i osnovnih moralnih vrijednosti. Negativca Lexa Luthora otjelotvorena u veoma uvjerljivom performansu Nicholasa Houlta prosto je nemoguće ne mrziti.

Pored Supermana tu je još nekoliko drugih superjunaka koje je Gunn stručno ispisao u scenariju, te kvalitetno iskoristio. Trojac pod fanovskim banerom “Justice Gang“, na oko je fino karakterno sjenčen, a Nathan Filllion kao njihov vođa Green Lantern, sa strašno lošom frizurom, utoliko je i komičan. Mladi Corenswet kao Superman/Clark Kent neviđeno podsjeća na originalnog Supermana, kojeg je još davne 1978. u istoimenom filmu portretirao Cristopher Reeve. Imajući na umu sve navedeno, Superman predstavlja ugodno kino-iskustvo.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje