Piše: Sead Vegara
Novi CGI animirani film Elio (2025), digitalnih lutkara iz Pixara, sastoji se od svih onih predivnih detalja koji su tu da učine provod u hramu sedme umjetnosti savršenim. Piksarovci po 29. put izručuju ostvarenje kojim će vas zabaviti, nasmijati i rasplakati, možda ne u tolikoj mjeri, ali tek toliko da će vam se suza (po)javiti u oku. Znajući da igraju na kartu emocije, gotovo svaki put u svojoj 30 godina dugoj historiji (samo je par izuzetaka), Piksarovci će i ovdje pokazati zašto su jedni (i jedini?) od najimaginativnijih i najoriginalnijih pripovjedača u holivudskoj tvornici snova. Elio stiže u pravo vrijeme, da pokaže da u Hollywoodu postoji još zrnce inovativnosti, te da se nije sve svelo na prednastavke, nastavke, rebootove, spin-offe i ko zna još kakva “frankenštajnska filmska čudovišta“.
Elio; režija: Madeline Sharafian & Domee Shi; glasovi: Yonas Kibreab, Zoe Saldaña, Remy Edgerly, Brad Garrett; 2025.
IMDb rejting: 7.1/10
Rotten Tomatoes rejting: 84%
Animacija je na vrhunskom nivou (nešto na što su nas Piksarovci već navikli), priča protkana promišljenošću prema problemima djece koja se osjećaju izostavljeno i zapostavljno od strane njihovih vršnjaka i odraslih, a sama premisa da treba težiti i tražiti da budemo prihvaćeni (s)provedena perfekcionistički. Elio (glas Yonasa Kibreaba) je dječak koji je izgubio oca i majku, te se o njemu stara tetka Olga (glas Zoe Saldañe), činovnica u svemirskom vojnom kampu u kojem prate kretanja svemirskog otpada pri Zemljinoj orbiti. Kada Elio povjeruje da u svemiru postoje i drugi oblici života osim njih na Zemlji, spremi se da ih dočeka poslavši poruku preko telekomunikacijskog vojnog aparata izazvavši prekid struje u vojnom kampu.
Njegova tetka ga zbog toga odvede u kamp za djecu, gdje se nađe oči u oči sa svojim progoniteljima – parom grubijana, ali biva “spašen“ tako što ga otmu vanzemaljci. Ispunivši mu najveću želju – da ga otmu vanzemaljci! – Elio će se naći pred raznolikim raznobojnim društvom aliena, tzv. Kom-Univerzumu gdje će ga zamijeniti za predstavnika Zemlje. Ali, situacija će se pogoršati kada Kom-Univerzumu zaprijeti Lord Grigon (glas Brada Garretta), opasni vojskovođa i “aparat za uništavanje“, te će Elio pokušati pregovarati i uvjeriti Grigona da ostavi na miru njegove nove prijatelje. Da bi ubijedio Lorda Grigona, Elio će iskoristiti njegovog sina Glordona (glas Remyja Edgerlyja) kao “pregovaračku polugu“ pronašavši u Glordonu sebe samog kao neshvaćenog dječaka. Poseban momenat u filmu jeste i onaj koji vam može promaknuti u sekundi, jer je riječ o detalju kojim digitalni lutkari Madeline Sharafian i Domee Shi odaju počast jednom od najboljih nastavaka ikad – fenomenalnom Terminator 2: Judgment Day (Terminator 2: Sudnji dan, 1991).
Ono što vas može iznenaditi i u ovom slučaju i zadiviti jeste suptilnost kojom Piksarovci prezentuju prava osjećanja kojim vladaju mladi. Nećete naići niti u jednoj minuti CGI animiranog Elio na neku nesmotrenost. Naprosto, to je do savršenstva kompjuterskom animacijom urađen film, koji će kako će se pokazati, odoljeti zubu vremena. Svojom toplom po(r)ukom, živopisno ispisanim i zanimljivim karakterima, Elio će ostati da svjedoči nevjerovatnoj snazi ljudske imaginacije, te ponosno zauzeti mjesto u panteonu Pixarovih CGI animiranih klasika.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
