Sead Vegara

Magareće godine: Ne doživjeti propast svega što je bilo sveto

Piše: Saša Džino Desila se čudna stvar, kako opisuje likove i kako se kreće radnja, sve mi nekako poznato i postaje poznatije dok mi ne izroni lice glumca i spajam ga s likom. Dijalog i izgovorene riječi mozak mi dovršava i sjećanja iz magle izlaze kao da sam jučer gledao film. Brzo mi je bilo jasno koliko je film scenaristički sličan, odnosno skoro identičan Ćopićevoj izvornoj priči.

Roofman: Filmska priča bazirana prema istinitim događajima

Piše: Sead Vegara Da zna orkestrirati filmskom ekipom, kako davati najbolje upute glumcima, izvući od njih najbolje moguće performanse, dobiti ono što je zamislio od direktora fotografije, uspjeti  sarađivati sa producentom na način da se ovaj ne miješa mnogo u konačni izgled filma, Derek Cianfrance je već dokazao sa svojim prethodnim projektima, potvrdivši to i sa najnovijim, Roofman. 

Duhovi Eisenstaina, Vertova i Griffitha u doba streaminga

Piše: Lejla Panjeta Film je nekada bio revolucionarni projekat. Tako su ga barem zamišljali Sergej Eisenstein, Vsevolod Pudovkin ili Dziga Vertov, dok su rezali celuloidnu traku sa makazama marksista. Za njih, film nije bio razonoda nego filozofija: sudar slika u dijalektičkom sukobu, buđenje masa kroz vizuelni šok. Na drugoj strani svijeta u to vrijeme D. W. Griffith je maštao da je film kao viktorijanski roman: sentimentalno razvučen, linearan i moralno utješan. A Dziga Vertov je vjerovao da Kino–oko može nadmašiti ljudsko, otkrivajući istinu mašinskom percepcijom.