Piše: Mirza Skenderagić Painkiller nova je Netflixova mini-serija koja je privukla veliku pažnju javnosti, djelomično naravno zbog istinite priče na kojoj je zasnovana, ali i zbog same forme koja je oblikovala jedan finčerovski mračni svijet oboljele stvarnosti.
Piše: Mirza Skenderagić Aždaji, kao i prethodnim Ramadanovim ostvarenjima Čudotvorno mlijeko (2010) i Kiyamet (2011), nedostaju snažnija idejna i narativna nit Tolerantije (2008), koja će još jednom poslužiti kao dokaz važnosti kvalitetnog scenarističkog predloška (čak i za animirani film), čiji nedostatak ne mogu popuniti niti izuzetno dojmljivi vizualni efekti.
Piše: Mirza Skenderagić Ono što se odmah na početku može izdvojiti kao vrijednost ovoga ostvarenja jeste vjerovatno najuvjerljivija, najistinitija i najiskrenija obrada teme samoubistva, koja u Lerotićevom filmskom pismu preminulom bratu, prestaje biti tema i postaje nastavak tragično prekinutog života, ili još važnije, jednog nedovršenog razgovora dvojice braće.
Piše: Mirza Skenderagić Neoprezna opaska o crtežu u novinama pred ljubomornom ljubavnicom postaje dovoljna da Meša (Miki Manojlović), zaposlenik u Ministarstvu rada, završi na Golom otoku. On postaje jedan od ondašnjih uhapšenika čija krivica nikad nije utvrđena. Njegova porodica je sada prisiljena nositi se sa situacijom i čekati da ga puste iz zatvora. Priča je ispričana iz perspektive dječaka Malika (Moreno De Bartolli), Mešinog mlađeg sina, koji vjeruje u priču majke Sene (Mirjana Karanović) koja ga je uvjerila da je njegov otac “na službenom putu“.
Piše: Mirza Skenderagić Snimljeno je do sada mnoštvo domaćih televizijskih dokumentaraca o genocidu u Srebrenici, te znatan broj stranih filmova dokumentarnog filmskog roda koji, s jedne strane, iskrivljuju istinu te ublažavaju dimenzije ovog zločina, a s druge, u potrazi za vlastitom koristi, prezentiraju površan ili već viđen prikaz.
Piše: Mirza Skenderagić Kako postati Zlatan je švedski dokumentarac iz 2015. godine autora Fedrika i Magnusa Gerttena o najvažnijim danima fudbalske karijere Zlatana Ibrahimovića kao jednog od najboljih fudbalera svijeta svih vremena, koji je upravo objesio svoje kopačke o klin.
Piše: Mirza Skenderagić Nakon emocionalno dirljive i iskrene Grbavice koja je 2006. godine osvojila Zlatnog medvjeda u Berlinu i koja je ženskim rukopisom upisala nove redove u historiju bh. kinematografije, te nakon dva otvoreno politička ostvarenja (Na putu, Za one koji ne mogu da govore), rediteljica Jasmila Žbanić je uradila jedinu logičnu stvar – spakovala kofere i otišla na Otok ljubavi.
Piše: Mirza Skenderagić Nakon Jessice Biel koja se zaista dobro snalazi u ovakvim radikalnim psihološkim transformacijama, glavna uloga je sada pripala ljupkoj Elizabeth Olsen. Suzdržana izvedba u stvaranju lika zapostavljene domaćice, koja je na životnom putovanju izgubila sebe kao seksualno biće, a koja ne želi više samo da sprema ručak jer se to od nje očekuje, već jer to želi, zadržala je atmosferu u dramskoj realnosti.
Piše: Mirza Skenderagić Onda je došao na red njegov treći film Beau Is Afraid (Beau se boji, 2023). Aster je odabrao fantastičnu odiseju rastresenog i mentalno oboljelog Beaua Wassermanna (Joaquin Phoenix) koji se upućuje na nekakvo psihološko i nadrealno, apsurdno i tragično, bizarno i realistično putovanje, koje se odigrava u unutrašnjosti njegovog uma, a istovremeno uključuje i fizički cilj – dolazak na majčinu sahranu, koja je poginula u svome stanu kada joj je luster pao na glavu i otkinuo je.
Piše: Mirza Skenderagić Ratna drama Quo Vadis, Aida? je, dakle, izvorno trebala biti zasnovana na knjizi “Pod zastavom UN – međunarodna zajednica i zločin u Srebrenici“ Hasana Nuhanovića koji je kao UN-ov prevoditelj preživio genocid u Srebrenici, ali je na koncu, zbog neslaganja oko scenarija, Žbanić kreirala sasvim novu priču o ženi Aidi, profesorici engleskog jezika u Srebrenici, koja nije postojala u stvarnosti, ali u čijoj sudbini se svakako oslikavaju životi preživjelih srebreničkih žena, majki, sestara..., kojima je ovaj film upravo i posvećen.
