Piše: Lejla Panjeta Napredak tehnologije, posebno u kinematografiji, omogućio je filmskim stvaraocima da prošire svoje kreativne mogućnosti. Kraj 20. i početak 21. vijeka svjedočili su inovacijama u digitalnom filmskom stvaranju, omogućavajući umjetnicima da manipulišu svjetlom i sjenom na neviđene načine.
Lakoća sa kojom Imamović režira očit je rezultat sjajno usavršenog rediteljskog zanata, ali koji se baš u ovom filmu izdiže u savršen autorski stil, samo njemu svojstven i koji nas vodi na putovanje kroz filmsku umjetnost u cjelini.
Piše: Lejla Panjeta Užas u filmu Psycho ne dolazi od onoga što vidimo, već od načina na koji ga vidimo: kroz ključaonice i iza zavjese. U filmu Psycho, sjena nije samo izbor filmske fotografije – to je ispovijest. Psycho je edipovski švedski sto u kome se ogleda ono čega se bojimo. Psycho nas tjera da pogledamo dijelove sebe koje bismo radije odbacili.
Piše: Sead Vegara Kada bi knjižica Vampir na filmu Lejle Panjete bila kakva delicija, svakako bi se mogla uporediti sa slasnom princez krofnom: predgovor (Jesenka Rešidović) i pogovor (Mea Kundurović) kao prhka kora, dok sve između predstavlja slatki žuti krem i ukusni bijeli šlag.
Piše: Lejla Panjeta Ako je naše izumiranje neminovno zbog toga što smo maštali i igrali se zlih naučnika, pa to je na kraju ipak Božiji plan. Apokaliptične vizije naučne-fantastike, vrlo moguće da imaju uporište da predvide budućnost(i) multiverzuma. Od nas zavisi hoćemo li od AI-a stvoriti Terminatora I ili Terminatora II, a od nas samih debele metaverse ljude koji sjede ispred ekrana iz animiranog Wall-E. Bog nam ipak daje izbore da izaberemo.
Piše: Lejla Panjeta Metaverzumi, bio-info tehnologije i neurolinkovi već su dostupni, a AI algoritmi preuzimaju kontrolu nad stvarnošću. Hoće li se naš svijet transformirati prema scenografiji i narativima koje samo gledali u naučno-fantastičnim filmovima, poput Matrixa, Terminatora, Blade Runnera, 2001: A Space Odyssey, i slično?
Piše: Lejla Panjeta U svijetu fantastičnih filmova mudrac je kompatibilan sa likovima poput Dumbledorea iz Harryja Pottera, Gandalfa iz Gospodara prstenova ili Yode iz Star Warsa. Kada preuzme ulogu protagoniste, potreban je komični efekat i pomagač kojeg cijeni ili voli (mada ga verbalno ponižava, što ovome nimalo ne smeta), da bi lik mudarca publika prihvatila.
Piše: Lejla Panjeta Film Conclave efektivno istražuje teme moći, korupcije, duhovnosti i ljudskog stanja, čineći ga relevantnim ne samo za katolike, već i za svakoga, i to zbog dinamike vođstva i etičkog donošenja odluka. Preplitanjem ovih tema, film izaziva kritičko razmišljanje i podstiče rasprave o moralnim dilemama sa kojima se suočavaju lideri danas.
Piše: Lejla Panjeta Nosferatu iz 2024. može poslužiti kao priča upozorenja za buduće adaptacije, što ukazuje da vizuelni sjaj i savremene digitalne tehnike, upotreba CGI-a i AI-a ne mogu zamijeniti osnovne elemente koji definiraju efikasnu režiju i narativne tokove. Ovaj film se predstavlja kao značajna studija složenosti prilagođavanja klasika unutar horor žanra. Definitivno ne spada u saosjećajni, niti erotski ciklus filmova o vampirima, ali ne donosi nikakvu novu žanrovsku karakteristiku da bi mogao otpočeti svoj ciklus.
Piše: Lejla Panjeta Arhetipski uzorci u temama seksa i smrti kroz taboo priču o vampirima sigurnosno su uvezani u grešno zadovoljstvo, a drušveno i individualno neprihvatljivo ponašanje je projicirano na čudovište. Vampiri predstavljaju našu najveću slabost, jer oživljavaju priču o ljubavi i mržnji i ispunjavanju sopstvenog zadovoljstva, bez imalo obzira prema društvu ili instinktima.
