Filmska i TV Akademija Jadranske regije, koju osnivaju članovi Mreže festivala Jadranske regije: Sarajevo Film Festival, Festival autorskog filma Beograd i Zagreb Film Festival, objavljuje nominovane za ovogodišnje dobitnike AFA nagrada, Adriatic Film Awards.
Piše: Marko Njegić Vrijeme je stalo kad se Claudia Cardinale (1938 – 2025.) pojavila u mitskom westernu Bilo jednom na Divljem zapadu (1968.) Sergija Leonea. Claudia je iskoračila iz vlaka, pogledala na sat (10.10h) i prošetala unaokolo, a u stopu je pratila veličanstvena glazba Ennija Morriconea.
Piše: Lejla Panjeta Jedna od ironija historije filma jeste činjenica da je Sergej Ejzenštajn, sovjetski reditelj koji je film pretvorio u politički skalpel namijenjen radničkoj klasi, zapravo nenamjerno tvorac gramatike kojom nam korporacije prodaju gazirane sokove, šampone i osiguranje. Ejzenštajn bi se vjerovatno ugušio u vlastitom crvenom šalu sa srpom i čekićem kada bi vidio kako se njegova “intelektualna montaža”, koja je osmišljena da probudi proletarijat i radničku klasu danas koristi u tridesetsekundnim kapsulama komercijalne sugestije.
Piše: Ardijan Morankić Takvo ustrojstvo sveopšteg relativizma nije se u najboljoj mjeri odrazilo na istoimenu adaptaciju romana koju je načinio dablinski reditelj Džim Šeridan (Jim Sheridan); film predstavlja ošišanu preradu romanesknog djela bez njegovih značajnih introspektivnih elemenata u kojem hepiend-patetični kraj postaje osnova bez postolja kvaliteta.
Piše: Marko Njegić Mogao je Redford sve, biti s obje strane kamere kao jedna od najvećih filmskih zvijezda svih vremena, oskarovski režiser i promotor mladih filmaša. Bio je (lijepo/najljepše) lice novog Hollywooda i sa Sundanceom porinuo američke indie filmove kakve znamo.
Piše: Marinela Domančić Prvo dugometražno filmsko ostvarenje Yugo Florida, srbijanskog redatelja Vladimira Tagića, očekivalo se s nestrpljenjem. Najširoj publici poznat po televizijskim uspješnicama Sablja, Jutro će promeniti sve i Nečista krv, u kojima je blisko surađivao sa koredateljem Goranom Stankovićem, Tagić je u svom filmskom prvijencu mnogo toga htio. Mnogo je i postigao.
Piše: Duško Dimitrovski (specijalno za Filmofil iz Venecije) Dvije stvari su iznad svega okarakterisale 82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: nadsve potresna filmska saga o Gazi, Glas Hindi Rajab i Zlatni lav za najbolji film za ostvarenje Otac, majka, sestra, brat, američkog kultnog režisera Jima Jarmuscha.
Piše: Lejla Panjeta Nosferatu predstavlja duh straha i neizvjesnosti. Likovi se ne bore samo sa doslovnim vampirom, već i sa svojim unutrašnjim tjeskobama. Sjena se manifestuje u njihovom strahu od nepoznatog, posebno predstavljenog kugom koju Orlok donosi sa sobom dok uništava grad Wisborg. U tom smislu, Murnauov film služi kao alegorija za kolektivnu psihu društva koje se bori sa posljedicama rata i prijetećom bolesti.
Piše: Lara Marković U pukotini između povijesti i mita, između onoga što zovemo stvarnim i onoga što smo odlučili da je izmišljeno, narativ ne počinje pogledom, već osjećajem. Iz te zamućene točke, iz nelagodne bliskosti s onim što djeluje nepoznato, nastaje Sto godina samoće.
Piše: Sead Vegara Nedavno završeni 7. Avant & Una Film Festival donio je pregršt kvalitetnih ostvarenja i to na par Open Air lokacija od kojih je najprominentnija bila Kapetanova kula u Bihaću. Večeri za pamćenje osigurali su bihaćkoj publici filmovi Paviljon, Južina, te dokumentarci Leptiri bez krila i YU Everest 79. Također, prikazani kratki filmovi Baklava, Herkul, Samoća i Metak u pušci bili su ispraćeni uprkos malo hladnijem vremenu.
