Piše: Mirza Skenderagić
Nakon što je 18. aprila premijerno prikazan na Netflixu, triler iHostage nizozemskog reditelja Bobbyja Boermansa brzo se se popeo na ljestvici najgledanijih filmova. Naravno, posebnu pažnju je privukao i u BiH, s obzirom da u njemu jednu od glavnih uloga igra i bh. glumac Admir Šehović. I dok je njemu pripala naslovna uloga, dakle, ona samog taoca, Bugarina Ilijana Petrova, ona otmičara Ammara Ajarae, da ne kažemo teroriste, pripala je nizozemskom glumcu marokanskog porijekla, Soufianeu Moussouliju.
Već kod iznošenja imena likova može se uočiti određeni stereotipni pristup u izgradnji narativa, iako je film inspirisan stvarnim događajem – talačkom krizom iz 2022. godine u Apple Storeu u Amsterdamu. Ali, stvarnost je jedno, a film je drugo i to se najbolje može uočiti u ovome ostvarenju. Jer, kopiranje stvarnog događaja, što se u ovome slučaju nastojalo ostvariti, podrazumijeva i odsustvo originalnosti filmskog djela, njegovih tema i ideja. A to će se potvrditi na samom kraju koji ne donese nikakvo umjetničko ili društveno razriješenje, već završi telopom koji zapravo predstavlja razriješenje priče u stvarnosti.
Ono što dakle u najvećoj mjeri nedostaje ovome filmu jeste kreativnija priča i snažniji autorski pristup. Ubrzo se stiče dojam, da u ovako posloženoj strukturi nema gotovo ništa što može da zadrži pažnju gledatelja. Pa čak je i sama talakčka kriza, uspostavljena i izgrađena u poprilično običnom, neintrigantnom i predvidivom sižejnom toku koji uključuje početak talačke krize i njen kraj, bez gotovo ikakvog preokreta, osim donekle kraja do kojeg je na ovaj ili onaj način moralo doći. Jer, nakon što Ajar upadne u Apple radnju i za taoca uzme Petrova, u međuvremenu se ne desi ništa drastično, niti dramatično, osim što se sazna da je Ajar izrazito ljut na sve, posebno na vlast, te da Petrov ima bolesno srce. Uporedo, uvodi se veliki broj likova, tzv. spasioca, iz jedne, druge, treće jedinice, a uz glavnu pregovaračicu, što samo onemogućuje bilo kakvo vezivanje sa spasiteljskom stranom.
Tako da gledatelju za jedinu mogućnost poistovjećenja ostaje Petrov, kojeg Šehović u oskudnom scenarističkom okviru, uspjeva stvoriti umornog, uplašenog i pomalo jadnog lika. On predstavlja sliku gotovo svakog migranata koji dolaze u bogate zemlje radi brze zarade koja bi pomogla u barem početku izgradnje novog života. Također, u određenoj mjeri je moguće i razumijeti, pa i podržavati Ajara te čak i očekivati njegov konačni spas, iako je nepisano pravilo u filmovima talačke krize, da je to gotovo nemoguće.
Za uslove siromašne nizozemske filmske produkcije, ovaj film je produkcijski i tehnički svakako podigao ljestvicu. Svojim naslovom upućuje da se ovakva situacija danas može desiti svakome, i da svako može postati Ja Talac, posebno u jednoj Appleovoj prodavnici, a posebno raduje i još jedan angažman domaćeg glumca. Ali, za nešto više od toga, Boermans bi ponovo morao pogledati neke od kultnih talačkih filmova, Pasje popodne, Sabljarka ili Krivnja.
Emitovano u rubrici "Iza scene" u okviru Jutarnjeg programa BHRT-a
