U Kinoteci BiH prikazani animirani filmovi Midhata Ajanovića
Animirani filmovi bh. autora Midhata Ajanovića, koji živi u Švedskoj, prikazani su u veoma posjećenoj kino-sali u Kinoteci BiH.
Midhat Ajanović Ajan
Projekcije animiranih filmova Midhata Ajanovića u Kinoteci BiH
U srijedu 11. februara u 13 sati u Kinoteci BiH će se prikazati animirani filmovi bh. autora Midhata Ajanovića.
Moji filmovi: “Dodir zla“
Piše: Midhat Ajanović Ajan Dodir zla se u popularnoj filmskoj historiji najčešće pominje po onoj uvodnoj četverominutnoj sceni snimljenoj u neprekinutom kadru. Malo ko je primjetio da je on kasnije još nekoliko puta ponovio istu stvar, ali je to bilo toliko perfektno uklopljeno u filmsku strukturu da je ostalo nevidljivo. Osnovnu priču o Quinlainu, čovjeku do grla utonulom u živo blato sopstvene propasti, svojevrsnu vlastitu autokarikaturu, Welles je u toku snimanja stalno mijenjao i obogaćivao improvizirajući i dopisujući nove uloge.
Moji filmovi: “Taksista“
Piše: Midhat Ajanović Ajan Posebno mjesto u generaciji koja je revitalizirala američki film pripada Martinu Scorceseu (New York, 1942), čovjeku koji će, slično Coppoli, ispražnjenu holivudsku ambalažu ispuniti autentičnim sadržajem: kombinacijom italo-američke duše, američkog mita i iskustva prethodnih četrdeset godina, ne samo američke, filmske povijesti.
Moji filmovi: “Moja draga Clementine“
Piše: Midhat Ajanović Ajan Znam za barem deset filmskih verzija revolveraškog obračuna kod O.K. Corala, a čitao sam i masu stripova, romana, feljtona o tih najpoznatijih trideset sekundi u američkoj historiji. Sve mi je to izlapilo iz pamćenju, sve osim Fordove romantične vizije tog događaja u filmu Moja draga Clementine.
Imaginarno glasanje za najbolje filmove prve četvrtine stoljeća
Piše: Midhat Ajanović Ajan Pitanje na koje je nemoguće odgovoriti je kako će svijet izgledati na kraju tekućeg stoljeća i da li će filma, ovakvog kakvog ga poznajemo, uopće biti. No, činjenica da je filmski medij, praktički bezbolno, preživio prvih 25 godina daje osnova za optimističku pretpostavku da će se filmovi gledati i na kraju ovog stoljeća te da će se organizirati razne ankete u kojima će se birati film prvog stoljeća trećeg milenija.
